Ove godine slavimo Uskrs jako rano, pa tako i naš list stiže ranije u vaše domove. Više me vjernika pitalo, zašto Uskrs nema stalni blagdan. Vrijedi znati da je Isus proslavio svoju vazmenu večeru, p
roživio svoju muku i smrt te uskrsnuo u okvirima stare židovske Pashe, koju Židovi slave 14. dana mjeseca nisana. To je sedmi mjesec židovskoga kalendara, a odgovara našem ožujku i travnju, tj. početku proljeća. Već od samog početka Crkve, Uskrs se u svim krajevima nije slavio podjednako, ali uvijek se slavio u vezi sa židovskom Pashom.Crkveni sabor u Niceji 325. godine donio je opće pravilo za datum Uskrsa, «kako bi svi u jedan glas i u isti dan mogli uzdići svoje molitve na sveti dan Uskrsa». Istina, na Saboru se nije raspravljalo o Isusovu uskrsnuću, nego o njegovu božanstvu. Tako je Crkva na tom Saboru ispovjedila da je Isus Krist, kako to ispovijedamo svake nedjelje, «Bog od Boga, svjetlo od svjetla, pravi Bog od pravoga Boga; rođen ne stvoren, istobitan s Ocem».
Uskrs otada ima pomični datum i slavi se između 21. ožujka i 25. travnja, i to u nedjelju koja pada nakon punog mjeseca koja prati proljetnu ravnodnevnicu, ekvinocij, tj. prve nedjelje nakon prvoga proljetnog uštapa. Naravno da datum Uskrsa utječe i na odrađivanje ostalih pomičnih blagdana u crkvenoj godini. Ove godine slavimo Uskrs samo jedan dan kasnije (23.) od mogućeg ranog datuma, tj. 22. travnja. Datumi Uskrsa ponavljaju se svakih 532 godine, a u tom uskrsnom krugu ova najveća Svetkovina slavi se 129 puta u ožujku i 403. puta u travnju.
Kao kršćani pripadamo Crkvi koja već gotovo 2000 godina ispovijeda vjeru da je Isus uskrsnuo i da danas živi kao preobražen Gospodin, a možemo ga na osobit način prepoznati u Njegovoj riječi i lomljenju kruha, tj. u euharistiji. Po njemu smo i mi obdareni besmrtnošću i određeni za vječno zajedništvo s Bogom. Isusovo uskrsnuće jeste i ostaje misterij koji se naviješta i o kojemu se piše gotovo dvije tisuće godina. To će trajati do svršetka svijeta, a mi vjerujemo da će Isus uvijek biti s nama. Stoga s Pavlom naviještamo: «Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube» (1 Kor 2,9).
Iza nas je Molitvena osmina za jedinstvo kršćana, te u tom vidu donosimo opširnu vijest o središnjoj molitvi koja je bila u kapucinskoj crkvi u Osijeku, gdje se na osobit način štuje sveti Leopold.
Ove se godine navršava 150 godina Gospina ukazanja u Lurdu, čije se štovanje brzo raširilo Europom, a to znači i kod nas. Kapucini su bili prvi promicatelji štovanja Gospe Lurdske u Hrvatskoj, a u njihovim se crkvama svake godine slavi Misa ukazanja s početkom u 12 sati. Možemo samo zamisliti koliku je radost proživljavao sveti Leopold kad je 1934. godine hodočastio u Lurd. Budući da se Gospa ukazala djevojčici Bernardici Soubirous, to donosimo i njezin životopis. Njezin se spomendan slavi 16 travnja, tj. na obljetnicu njezine smrti.
U ovom broju imate i druge korisne priloge, u kojima nisu zanemareni sveci, a isto tako možete nešto pročitati o redovništvu, s osobitim naglaskom na redovnice danas. U listu ćete naći i druge priloge.
Svima vama, dragi čitatelji i štovatelji svetog Leopolda, želim da vam ovogodišnji rani Uskrs bude uistinu sretan, i da svima produbi nadu u vječnost za koju smo stvoreni.
Nikola Bašnec
Nema komentara:
Objavi komentar