TKO SU KRŠĆANI?

U ove naše dane, u ovo naše vrijeme "novog poretka", kada se sve vrijednosti napose izvrću, često puta metom toga izvrtanja i medijskih napada bivaju i sami kršćani širom svijeta. Slika kršćanstva kao cjeline i kršćana kao pojedinca danas biva vrlo četo toliko izvrnuta, što vlastitom krivnjom nekih samih kršćana koji nisu svjetli primjer "posvećenog života", što pak neznanjem, bilo namjernim ili slučajnim, ili zavišću "onih drugih". Promatrajući sve ove pojave ljudi se danas mogu, na žalost, pitati - pa tko su to i što su to danas zapravo danas kršćani?




Zanimljivo koliko je aktualan odgovor na to pitanje i dan danas "poslanica Diognetu" iz prvih kršćanskih vremena... Stanoviti Diognet je vjerojatno bila neka ugledna osoba koja se u svoje vrijeme raspitivala o kršćanima pa je u »Poslanici (pismu) Diogenetu« dobila odgovore na svoje
upite. Poslanica (Pismo) je pisana vrlo biranim grčkim jezikom negdje u Aleksandriji nešto prije 200. godine. Nosi označnice Pavlove i Ivanove teologije te neoplatonizma. Očit je apologetski stil naspram judaizma i poganstva. Ima 12 poglavlja. Stoga kao stanoviti komentar na govor o kršćanima u današnjem svijetu i medijima donosimo ovu poslanicu (skraćeno preuzetu iz Lexikon für Theologie und Kirche, svezak 3, 238 sl., Freiburg 1965., treće izdanje).




Iz poslanice Diogenetu (Br, 5–6: Funk 1, 317–321):
TKO SU KRŠĆANI?

Kršćani se ne razlikuju od ostalih ljudi ni područjem gdje
stanuju, ni jezikom, ni načinom života. Ne žive u svojim
vlastitim gradovima, ne služe se nekim neobičnim jezikom, ne
provode neki osobiti život. Nisu pronašli taj način života nekim
domišljanjem i nastojanjem radoznalih ljudi. Nisu zaštićeni ni
ljudskim zakonom kao neki drugi.

Nastavajući grčke i barbarske gradove, gdje je koga
sudbina postavila, prihvaćajući svagdje domaće običaje u
odijevanju, hrani i uopće načinu života, oni žive i time predlažu
izvanredan i po jednodušnom mišljenju svih nevjerojatan način
života. Žive u vlastitoj domovini, ali kao došljaci. Kao građani s
ostalima imaju sve zajedničko, a sve trpe kao tuđinci. Svaka
im je tuđa pokrajina domovina, a svaka domovina tuđina. Žene
se kao i ostali i rađaju djecu, ali ne odbacuju još nerođene
djece. Imaju zajednički stol, ali ne i postelju. U tijelu su, ali ne
žive u tijelu. Provode život na zemlji, ali na nebu imaju
domovinu. Pokoravaju se izglasanim zakonima, a načinom
svog života nadvisuju zakone. Ljube sve, a svi ih progone.

Preziru ih i osuđuju.
Ubijaju ih, a oni oživljavaju. Siromasi su, a obogaćuju
mnoge. U svemu oskudijevaju, a svime obiluju. Sramote ih, a
oni i u sramoti doživljavaju slavu. Izruguju im dobar glas. a
svjedoče o njihovoj pravednosti.
Vrijeđaju ih, a oni blagoslivljaju. Ponižavaju ih, a oni iskazuju čast. Kad dobro
čine, kažnjavaju ih kao zločince. Dok podnose kaznu, raduju
se kao da oživljavaju. Židovi ratuju protiv njih kao protiv
tuđinaca, a pogani ih progone. Mrzitelji ne mogu iznijeti razloga
zbog kojeg su im neprijatelji.

Da kažem jednostavno: što je duša u tijelu to su kršćani u
svijetu. Duša se nalazi u svim dijelovima tijela, a kršćani u
svim gradovima svijeta. istina, duša prebiva u tijelu, ali nije od
tijela. I kršćani se šire u svijetu, ali nisu od svijeta. Nevidljiva
duša stanuje zatvorena u vidljivom tijelu. I kršćane vidiš u
svijetu, ali je njihova pobožnost nevidljiva. Tijelo mrzi i progoni
dušu, jer mu duša zabranjuje uživanje naslada, ali mu ona
nije nanijela nikakve nepravde. Svijet mrzi kršćane, jer se
kršćani bore protiv zlih požuda, a ipak mu ne nanose nikakve
nepravde.

Duša ljubi tijelo i njegove udove, a tijelo mrzi dušu. Kršćani
ljube svoje mrzitelje. Duša je zatvorena u tijelu, ali ona drži na
okupu cijelo tijelo. I kršćani se nalaze u svijetu kao u tamnici,
ali oni drže na okupu svijet. Besmrtna duša stanuje u smrtnom
šatoru. Kršćani žive na ovom svijetu kao tuđinci u raspadljivim
tjelesima i iščekuju nebesku neraspadljivost. Duša koja se
djelomično odriče jela i pića postaje bolja.

I kršćana je svakim danom sve više, iako su izvrgnuti
mukama. Bog ih je postavio na takav položaj s kojega im nije
dopušteno pobjeći.