27 kolovoza 2009

KAKO IZGLEDA SAVRŠENI SVEĆENIK?

Uz svećeničku godinu...

Iza ovog naslova skriva se moja težnja da se malo zamislimo nad time kako se odnosimo prema svojim svećenicima; prema onima koji djeluju na našoj župi ali i onima koje susrećemo na svom životnom putu.

Previše prigovaramo a pri tome nismo ni svjesni težine svojih riječi. I ne samo to, zaboravljamo da svojim riječima i djelima, utječemo i na naše malene i mlade. Njihova srca još nisu iskvarena u tolikoj mjeri i lako padaju pod utjecaj naših riječi. Morali bismo paziti na to da njihove ranjive duše ne odvučemo u propast. Potrudimo se biti blaži u svojim oštrim primjedbama. Nekako se u narodu uvriježilo mišljenje da su svećenici ozbiljne osobe, bez bliskih prijatelja i bez smisla za humor. Imala sam tu milost upoznati nekoliko svećenika i svaki je poseban na svoj način. I budite sigurni, i oni su ljudi poput nas, osjetljivi i ranjivi. Znaju se naši svećenici itekako i smijati i šaliti, a naravno da imaju i svoje prijatelje.

I sama imam tu sreću da mi je jedan dragi svećenik, prijatelj. Unatoč višegodišnjoj svećeničkoj službi još je uvijek jako zaljubljen u Isusa i velika mu je želja da Isus Što više raste u nama. Ponizno je naviještao Isusa 'svojim' crncima u Beninu; i to neumorno i živo skoro 20godina! Nakratko je djelovao u svojoj matičnoj biskupiji a sada pak, za Isusa oduševljava mlade u susjednoj biskupiji. Unatoč tome što zna puno važnih ljudi, često visokoobrazovanih, ipak želi biti prijatelj i sa mnom, koja se ni po čemu ne ističem i nisam bolja od većine prosječnih ljudi. Moram reći hvala dragom Bogu i dobrom vlč. Toniju Štefanu na ovom prijateljstvu koje obogaćuje, a tu je i dragocjena, obostrana molitvena potpora.

Svakako, zahvalna sam Isusu i na svom, sada pok. župniku, mons. Valentu Bogadiju. Znam da mu nije bilo lako sa nama. Prečesto se prigovaralo i tražilo od njega savršenstvo. Umjesto da ga prihvatimo, mi smo (većina, ne baš svi) rade isticali samo ono čime nismo bili zadovoljni. A on se doista trudio približiti nas Isusu. I sad kad ga više nema kao da smo progledali od kolike je važnosti svećenik za župu. Sada smo doista poput ovaca bez pastira. Kada se osvrnem na ljude koji čine moju župnu tj. filijarnu zajednicu, mogu reći da mije po jednoj strani drago stoje sada naš župnik sretan i miran u Očevu zagrljaju. A da budem još iskrenija, raduje me stoje konačno oslobođen licemjernih i vječito nezadovoljnih ljudi. Nisu svi bili bez srca, samo je premalo onih koji su oduševljeni Isusom i koji su pokušavali prihvatiti župnika, takav kakav je. Trebamo se podsjetiti kako ni sami nismo savršeni i prema tome, bilo bi pošteno da ni od drugih ne očekujemo savršenstvo. Najvažniji bi nam trebao biti Isus i življenje Njegove riječi. Više se baviti sobom, raditi na sebi a manje kritički promatrati ljude oko sebe.

Dakle, kako izgleda savršen svećenik? Što se tiče fizičkog izgleda, e to ne znam. Ali mogu vam reći po čemu ćete prepoznati one koji žele svim srcem nasljedovati svog Učitelja, Prvoga medu svim svećenicima. Takvi svećenici teže savršenstvu, u svemu daju prednost Isusu, doista žive za Njega ali i za ljude koji su im povjereni, bez obzira na to kakvi oni bili. Takvim svećenicima oči nekakO sjaje kad govore o Isusu, a na sam spomen Njegova imena lice im poprima blag izraz pun ljubavi.

Želim vas sve zamoliti da poštujete svoje svećenike. Ostavili su sve, baš sve za Isusa i duše. Mislim da najmanje zavrjeđuju naše razumijevanje i naše molitve za njih. Oni čine više toga za nas, gledaju na dobro naših duša i trude se biti uvijek svima na raspolaganju. Ako u vašoj župi i nije sve bajno, želim vam reći da budete strpljivi. Mogu vam zajedno sa sv. Terezijom poručiti da onom tko ima Boga ne treba ništa više, samo On je dovoljan. Ako nešto činimo sa ljubavlju za Isusa tada to ima veliku vrijednost. Nemojte se obeshrabriti, a ako i naiđu kušnje, ništa zato. To je samo znak da nas Bog ljubi. Srdačno vas sve pozdravljam sa riječima bi. Majke Terezije iz Calcutte: «Bogu hvala što nam je rečeno da nasljedujemo Krista - budući da mi nije ići ispred Njega, put je siguran čak i u tami. Kada su neki dani natprosječno teški -jednostavno stojim poput malenoga djeteta i strpljivo čekam da oluja prođe.»

Anika Sačić, Jakopovec - Varaždin

Nema komentara:

Objavi komentar

IMPRESSUM

LJUDIMA PRIJATELJ - Glasnik Sv. Leopolda Bogdana Mandića
Časopis za vjersku kulturu i informaciju

Nakladnik: HRVATSKA KAPUCINSKA PROVINCIJA
Centar za promicanje i štovanje svetog Leopolda B. Mandića
Uredničko vijeće: Zlatko Josip Šafarić, Miljenko Vrabec, Ante Kukavica,
Stalni suradnici: Nikola Bašnec (Zagreb)
Nikola Stanislav Novak (Dubrovnik); Suzana Peran (Zagreb); Juro Šimić (Zagreb); Dubravka Rovičanec (Zagreb); Mira Šincek (Varaždin); Stjepan Novoselec (Zagreb); Maro Jović (Dubrovnik); Anika Sačić (Varaždin)
Glavni urednik online-izdanja: Miljenko Vrabec (Split)


Kontakt: ljudima.prijatelj@gmail.com