12 studenoga 2009

Tko smije postati katolički svećenik?

Prije nekoliko mjeseci u Italiji se vodila rasprava u slučaju jednoga para koji se htio vjenčati u Crkvi, ali im je to bilo onemogućeno zbog toga što Zakonik kanonskog prava, kanon 1084. u paragrafima 1, 2 i 3 ženidbu proglašava nevaljanom po samoj svojoj naravi. Moje pitanje ne odnosi se na sakrament ženidbe, nego na sakrament svetog reda. Je li valjano zaređena osoba kakvu u ženidbenom pravu opisuje kanon 1084, tj. osoba kod koje je prisutna prethodna i trajna spolna nemoć (impotencija)? Ako takve osobe ne mogu sklopiti sakrament ženidbe, mogu li primiti valjano svete redove?
Čitatelj Branko L.

Vrlo je intrigantna »dvojba« Vašega pitanja, pa bi se iz »pučke mudrosti« moglo reći: tko nije za brak, nije ni za svećeništvo. Međutim, odgovor na Vaše pitanje ipak nije tako jednostavan, a nadamo se da nećemo dati previše »složen« odgovor na njega, premda je nužno reći da pojednostavljeni odgovor ne bi ničemu služio, posebno zato što će ga čitati i drugi vjernici, čitatelji našega tjednika.

Ponajprije, valja reći da ređenje u Katoličkoj Crkvi valjano prima samo kršteni muškarac (Zakonik kanonskog prava, kan. 1024), da nitko nema pravo na primanje sakramenta reda, te da se »svi zaređeni službenici u latinskoj Crkvi - izuzevši stalne đakone - izabiru redovito među neoženjenim muškarcima koji imaju želju obdržavati celibat 'radi kraljevstva nebeskoga'« (Katekizam Katoličke Crkve, br. 1579). Dakle, svećenički se kandidat odlučuje za drukčije življenje spolnosti od one koju se živi u braku, to jest svećenik se odlučuje za život u uzdržljivosti. Osim toga, da bi netko primio sveti red prezbiterata ili đakonata, traži se da kandidat (kad dovrši kušnju prema odredbi prava), po sudu svojega biskupa ili mjerodavnog višeg poglavara ima potrebne osobine, da ga ne priječi nikakva nepravilnost ni ikakva druga smetnja te da ispunja preduvjete prema odredbi kann. 1033-1039; da se provjeri ima li isprave o kojima je riječ u kan. 1050, te se mora obaviti provjera o kojoj se govori u kan. 1051. Preporučujemo da sami pročitate te kanone, ali i kanone od 1008. do 1054, kako ih sada ne bismo sve ovdje ponavljali, a govore o sakramentu svetoga reda.

Ono što je ipak važno istaknuti navodi se u kan. 1029: »Neka se rede samo oni koji, pošto se sve razmotri, prema razboritom sudu vlastita biskupa ili mjerodavnog višeg poglavara, imaju cjelovitu vjeru, koji, vođeni ispravnom nakanom, imaju potrebno znanje, uživaju dobar glas, besprijekorna su ponašanja i prokušanih vrlina te imaju druge tjelesne i duševne osobine primjerene redu koji treba da prime.« Od primanja redova isključuju se oni koje priječi bilo kakva smetnja, bilo trajna (koju ZKP naziva »nepravilnost«), bilo jednostavna; a nikakvu smetnju ne uzrokuje ono što nije sadržano u kanonima koji slijede nakon kan. 1040. Tako se u kan. 1041. jasno navodi da su »nepravilni za primanje redova: 1. onaj koji boluje od bilo kojeg oblika ludila ili druge duševne bolesti zbog koje se prosuđuje, nakon savjetovanja sa stručnjacima, da je neprikladan za pravilno vršenje službe; 2. onaj koji je počinio kažnjivo djelo otpada, krivovjerja ili raskola; 3. onaj koji je pokušao sklopiti makar i samo svjetovnu ženidbu, bilo da je sam ženidbenom vezom ili svetim redom ili javnim doživotnim zavjetom čistoće spriječen sklopiti ženidbu, bilo da je pokuša sa ženom koja je u valjanoj ženidbi ili je vezana istim zavjetom; 4. onaj koji je počinio hotimično ubojstvo ili obavljao pobačaj, ako je došlo do učinka, i svi koji su u tome djelatno surađivali; 5. onaj koji je teško i namjerno osakatio samog sebe ili drugoga ili je pokušao sebi oduzeti život; 6. onaj koji je izvršio čin reda pridržan onima koji su u redu episkopata ili prezbiterata, bilo da toga reda nema bilo da mu je njegovo vršenje zabranjeno nekom proglašenom ili izrečenom kanonskom kaznom.«

U sljedećem kanonu, 1042, nabrajaju se oni koji su jednostavno spriječeni za primanje redova: »1. onaj koji je oženjen, osim ako je zakonito određen za trajni đakonat; 2. onaj koji vrši službu ili upravu zabranjenu klericima prema odredbi kann. 285. i 286. o kojoj mora polagati račun sve dok, pošto napusti službu i upravu i položi račune, ne postane slobodan; 3. novokrštenik, osim ako je prema ordinarijevu sudu dovoljno prokušan«, dok se u sljedećem kanonu, 1043, određuje da su »vjernici obvezni smetnje za svete redove, ako koje znaju, otkriti prije ređenja ordinariju ili župniku«.

Iz svega rečenoga, jasno je da svećenički kandidat može biti samo duševno, psihički i fizički zdrava osoba (što ne znači da osobe koje imaju neki fizički nedostatak ne mogu biti svećenici), a Zakonik kanonskoga prava u smislu Vašega pitanja, vezano uz sakrament svetoga reda ne očituje se na taj način kao što to čini za sakrament ženidbe, te valja voditi točno računa o onome što o sakramentu ženidbe navodi kanon 1084, koji spominjete. Jednako tako, kao što valja znati da celibat nije tek »nemogućnost ostvarivanja spolnih odnosa«, to jest da nije samo »izostanak«, »odricanje«, »nemoć« - premda je željena i slobodno odabrana. Kod svećeničkoga poziva dva su aspekta koja se ne mogu odvojiti: besplatni Božji dar i slobodan čovjekov odgovor na njega. No, sama želja da se postane svećenik nije dovoljna i ne postoji pravo na primanje svetoga reda. Crkvi pripada - u njezinoj odgovornosti da definira potrebne uvjete za primanje sakramenata što ih je Krist ustanovio - razlučivanje prikladnosti onoga tko želi ući u sjemenište, da ga prati tijekom godina formacije i da ga pozove u svete redove, ako je procijenjeno da ima tražene kvalitete (usp. Pastores dabo vobis, 35-36). Razlučivanje ima li kandidat zvanja i je li zreo za njega teška je zadaća za rektore sjemeništa i druge odgojitelje, no velika se odgovornost očekuje i od kandidata za svećeništvo i bilo bi teško neodgovorno ako bi primio sveti red tajeći nedostatak nekoga od uvjeta koji se za svećeništvo postavljaju.

Glas Koncila, broj 46 (1847), 15.11.2009.

Nema komentara:

Objavi komentar

IMPRESSUM

LJUDIMA PRIJATELJ - Glasnik Sv. Leopolda Bogdana Mandića
Časopis za vjersku kulturu i informaciju

Nakladnik: HRVATSKA KAPUCINSKA PROVINCIJA
Centar za promicanje i štovanje svetog Leopolda B. Mandića
Uredničko vijeće: Zlatko Josip Šafarić, Miljenko Vrabec, Ante Kukavica,
Stalni suradnici: Nikola Bašnec (Zagreb)
Nikola Stanislav Novak (Dubrovnik); Suzana Peran (Zagreb); Juro Šimić (Zagreb); Dubravka Rovičanec (Zagreb); Mira Šincek (Varaždin); Stjepan Novoselec (Zagreb); Maro Jović (Dubrovnik); Anika Sačić (Varaždin)
Glavni urednik online-izdanja: Miljenko Vrabec (Split)


Kontakt: ljudima.prijatelj@gmail.com