10 lipnja 2010

Goebbels i operacija svećenici-pedofili Massimo Introvigne, Avvenire od 16. travnja 2010.

Godine 1937. ministar nacističke propagande organizirao
je kampanju s namjerom da diskreditira
Katoličku crkvu, kao odgovor na encikliku „Mit
brennender Sorge”. Šef njemačke kontraobavještajne vojne
službe Wilhelm Canaris dao je poslati dokumente o tom
planu Piju XII.

„Postoje slučajevi seksualnih zlostavljanja od strane članova
katoličkog klera koji svaki dan izlaze na vidjelo. Nažalost, ne
može se više govoriti o pojedinim slučajevima nego o kolektivnoj
moralnoj krizi, kakvu ljudska povijest možda nikada
do sada nije susrela u toliko stravičnoj i zabrinjavajućoj mjeri.
Brojni svećenici i redovnici su priznali krivicu. Nema sumnje
da tisuće otkrivenih slučajeva predstavljaju samo mali dio
zbiljskog broja, jer je mnoge zlostavljače zataškala i prikrila
hijerarhija.”
Je li to uvodnik nekog velikog dnevnog lista iz 2010? Ne: to je
govor Josepha Goebbelsa (1897.-1945.), ministra promidžbe
Trećeg Reicha, održan 28. svibnja 1937. Ovaj govor, koji je
izazvao veliki međunarodni odjek, nalazi se na vrhuncu kampanje
koju je nacistički režim započeo da bi diskreditirao
Katoličku crkvu gurajući je u skandal pedofilskih svećenika.
Uhićeno je 276 redovnika i 49 svećenika godine 1937. Uhićenja
se nastavljaju u svim njemačkim biskupijama, a skandali
uvijek dolaze na prve stranice dnevnih listova.
Desetoga ožujka 1937. enciklikom Mit brennender Sorge papa
Pio XI. (1857.-1939.) osuđuje nacističku ideologiju. Krajem
toga mjeseca Ministarstvo Propagande predvođeno Goebbelsom
započinje kampanju protiv seksualnih zloporaba svećenika.
Organizacija i vodstvo propagande poznati su nam
zahvaljujući dokumentima čiji je sadržaj na razini najboljih
špijunskih romana.
Šef njemačke vojne kontraobavještajne službe 1937. je admiral
Wilhelm Canaris (1887.-1945.). Postupno je postao protivnik
nacizma te su u njemu dozrijevala uvjerenja koja će ga dovesti
do organiziranja neuspjelog atentata na Hitlera 1944., nakon
čega je 1945. osuđen na smrt vješanjem. Canaris se ne slaže
s Goebbelsovom akcijom protiv Crkve te je povjerio katoličkom
odvjetniku Josefu Mülleru (1878.-1979.) da odnese u Rim
čitav niz vrlo tajnih dokumente o toj temi.
U više je navrata Müller nosio tajne dokumente Piju XII.
(1876.-1958.) koji je zamolio isusovce da ih prouče. Sam
Müller će kasnije biti uhićen i odveden u logor Dachau, gdje
će uspjeti preživjeti te će potom nakon rata postati ministar
pravosuđa u Bavarskoj.
Odobrenjem Državnog tajništva istraga o nacističkoj propagandi
protiv Crkve povjerena je njemačkom isusovcu Walteru
Mariauxu (1894.-1963.), koji je, nakon pokretanja protunacističke
organizacije „Pauluskreis”, vrlo razborito poslan kao
misionar u Brazil i u Argentinu. Tamo kao voditelj Marijanske
kongregacije utječe na generacije katoličkih laika, među
kojima se ističe brazilski katolički mislilac Plinio Corrêa de
Oliveira (1908.-1995.), koji je bio član njegove grupe u San
Paolo. Mariaux izdaje 1940. u Londonu na engleskom i 1941.
u Buenos Airesu na španjolskom jeziku, pod pseudonimom
‘Testis Fidelis’, dva sveska o protukatoličkom progonu Trećeg
Reicha: više od 700 stranica komentiranih dokumenata
koji pobuđuju snažne emocije širom svijeta.
Izraz ‘moralna panika’ skovali su sociolozi 1970-ih da bi
izrazili socijalni alarm umjetno stvoren, i to upotrebljavajući
stvarne činjenice te uvećavajući njihov broj folkloričkim statistikama,
te ‘otkrivajući’ i predstavljajući kao ‘nove’ one događaje
koji su u stvarnosti već bili poznati te stvar daleke prošlosti.
U osnovi riječ je o zbiljskim događajima, ali je njihov broj
sustavno iskrivljavan.
Premda Goebbels nije raspolagao spoznajama moderne sociologije,
ipak je u maniri lekcije iz nekog školskog udžbenika
godine 1937. odgovorio na encikliku Mit brennender Sorge
stvaranjem moralne panike.
Kao i uvijek u moralnoj panici, činjenice nisu potpuno izmišljene.
Prije enciklike u Njemačkoj su u javnost izišli neki
slučajevi zlostavljanja maloljetnika. Sam Mariaux smatrao je
krivim jednoga redovnika iz škole Bad Reichenall, jednoga
profesora laika, jednoga vrtlara i jednoga čistača, koji su osuđeni
1936. godine, ukazujući ipak na to da je sankcija Ministarstva
školstva Bavarske – oduzimanje dozvole vođenja
školskih institucija četiriju crkvenih redova – potpuno nesrazmjerna,
te se povezuje sa željom vlasti da uništi katoličke
škole. Također je i u slučaju nekih franjevaca u Walddbreitbachu,
u Rheinlandu, Mariaux ostao otvorenim hipotezi krivice
optuženih, premda kasniji povjesničari nisu isključili mogućnost
nacističke montiranosti.
Slučajevi – malobrojni ali istiniti – izazvali su snažne reakcije
episkopata. 2. lipnja 1936. münsterski biskup, blaženi
Clemens August von Galen (1878.-1946.) – duša katoličkog
otpora nacizmu, godine 2005. proglasio ga je blaženim Benedikt
XVI. – naredio je da se za vrijeme nedjeljnih misa čita
izjava kojom se izražava „bol i žalost” zbog „strašnih nedjela”
koja „osramoćuju našu Svetu Crkvu”. Dvadestoga kolovoza
1936. nakon slučajeva iz Waldbreitbacha njemački episkopat
izdaje zajedničko pastoralno pismo u kojemu se „oštro
osuđuju” odgovorni te se ističe da Crkva mora surađivati s
državnim sudovima.
Krajem 1936. oštre mjere – prema vrlo malom broju slučajeva,
a neki od njih bili su i dvojbeni – koje su poduzeli njemački
biskupi, činile su se kao da su riješile stvarne probleme.
Biskupi su također mirno ukazivali da su među učiteljima
državnih škola i u samoj omladinskoj režimskoj organizaciji
„Hitlerjugend” slučajevi osuda zbog seksualnih zlostavljanja
mnogo brojniji nego među katoličkim klerom.
Enciklika Pije XI. protiv nacizma bila je 1937. razlog tako
velike kampanje. Mariaux to dokazuje objavljujući vrlo
detaljne dokumente koje je Goebbels poslao Gestapu (politička
policija Trećega Reicha) nekoliko dana nakon objavljivanja
Mit brennender Sorge, a također i novinarima zaduženima
da „ponovno otkriju” slučajeve koji su bili procesuirani 1936.
godine, pa i mnogo starije epizode, uvijek ih iznova predočujući
javnom mnijenju. Goebbels nalaže Gestapu da svakako
pronađu neke svjedoke koji će optužiti određen broj svećenika,
prijeteći im trenutnim uhićenjem ako ne budu surađivali,
pa i kad su u pitanju djeca.
Poslovični izraz ‘sudac se nalazi u Berlinu’, koji u njemačkoj
tradiciji ukazuje na povjerenje u neovisnost sudstva od vladajućih
moćnika koji se mijenjaju, vrijedi dakako – unutar
određenih okvira – čak i u Trećem Reichu! Od 325 uhićenih
svećenika i redovnika nakon enciklike samo ih je 21 bio
osuđen. Zasigurno je i među njima bilo nevino optuženih.
Gotovo će svi završiti u koncentracijskim logorima, gdje će
mnogi i umrijeti.
No pokušaj da se na međunarodnoj razini diskvalificira Crkvu
optužbama za nemoralnost i pedofiliju svećenika, neće
uspjeti.
Zahvaljujući hrabrosti Canarisa i njegovih prijatelja te ustrajnosti
detektiva isusovca Mariauxa istina će izići na vidjelo još
za vrijeme rata. Perfidnost Goebbelsove kampanje pobudit
će veće zgražanje nego sama eventualna krivnja nekoliko
crkvenih ljudi. Otac svih moralnih panika po pitanju svećenika
pedofila otkrit će se u samim redovima nacističkih propagatora,
koji su tu paniku nastojali i organizirati.
Massimo Introvigne je talijanski sociolog religije. Osnivač je
i upravitelj „Centar for Studies on New Religions”.
Ivan Šestak

1 komentar:

  1. I danas se sustavno pokušava diskvalificirati Crkvu nebrojenim montiranim lažima, obezvrjeđuje se sve što ima predznak “katolički“, svim silama Sotona nastoji “podjarmiti“ narod Božji...Kao što se ni u svim povijesnim “vemenima“ nije uspjelo, neće ni danas, neće nikada...Jer Gospodin reče: “Ni vrata paklena neće je nadvladati...“ U svakom povijesnom razdoblju “nađe se“ netko tko prije ili poslije posvjedoči istinu i razotkrije laž...Sam Bog se pobrine da “glavni svjedoci“ prežive i požive, da im savjest “proradi“...zato NE BOJMO SE, VJERNI I SRPLJIVI BUDIMO! Prije ili kasnije ZLO ĆE PROGUTATI SAMO SEBE.

    OdgovoriIzbriši

IMPRESSUM

LJUDIMA PRIJATELJ - Glasnik Sv. Leopolda Bogdana Mandića
Časopis za vjersku kulturu i informaciju

Nakladnik: HRVATSKA KAPUCINSKA PROVINCIJA
Centar za promicanje i štovanje svetog Leopolda B. Mandića
Uredničko vijeće: Zlatko Josip Šafarić, Miljenko Vrabec, Ante Kukavica,
Stalni suradnici: Nikola Bašnec (Zagreb)
Nikola Stanislav Novak (Dubrovnik); Suzana Peran (Zagreb); Juro Šimić (Zagreb); Dubravka Rovičanec (Zagreb); Mira Šincek (Varaždin); Stjepan Novoselec (Zagreb); Maro Jović (Dubrovnik); Anika Sačić (Varaždin)
Glavni urednik online-izdanja: Miljenko Vrabec (Split)


Kontakt: ljudima.prijatelj@gmail.com