Goebbels i operacija svećenici-pedofili Massimo Introvigne, Avvenire od 16. travnja 2010.

Godine 1937. ministar nacističke propagande organizirao
je kampanju s namjerom da diskreditira
Katoličku crkvu, kao odgovor na encikliku „Mit
brennender Sorge”. Šef njemačke kontraobavještajne vojne
službe Wilhelm Canaris dao je poslati dokumente o tom
planu Piju XII.

„Postoje slučajevi seksualnih zlostavljanja od strane članova
katoličkog klera koji svaki dan izlaze na vidjelo. Nažalost, ne
može se više govoriti o pojedinim slučajevima nego o kolektivnoj
moralnoj krizi, kakvu ljudska povijest možda nikada
do sada nije susrela u toliko stravičnoj i zabrinjavajućoj mjeri.
Brojni svećenici i redovnici su priznali krivicu. Nema sumnje
da tisuće otkrivenih slučajeva predstavljaju samo mali dio
zbiljskog broja, jer je mnoge zlostavljače zataškala i prikrila
hijerarhija.”

Je li to uvodnik nekog velikog dnevnog lista iz 2010? Ne: to je
govor Josepha Goebbelsa (1897.-1945.), ministra promidžbe
Trećeg Reicha, održan 28. svibnja 1937. Ovaj govor, koji je
izazvao veliki međunarodni odjek, nalazi se na vrhuncu kampanje
koju je nacistički režim započeo da bi diskreditirao
Katoličku crkvu gurajući je u skandal pedofilskih svećenika.
Uhićeno je 276 redovnika i 49 svećenika godine 1937. Uhićenja
se nastavljaju u svim njemačkim biskupijama, a skandali
uvijek dolaze na prve stranice dnevnih listova.
Desetoga ožujka 1937. enciklikom Mit brennender Sorge papa
Pio XI. (1857.-1939.) osuđuje nacističku ideologiju. Krajem
toga mjeseca Ministarstvo Propagande predvođeno Goebbelsom
započinje kampanju protiv seksualnih zloporaba svećenika.
Organizacija i vodstvo propagande poznati su nam
zahvaljujući dokumentima čiji je sadržaj na razini najboljih
špijunskih romana.
Šef njemačke vojne kontraobavještajne službe 1937. je admiral
Wilhelm Canaris (1887.-1945.). Postupno je postao protivnik
nacizma te su u njemu dozrijevala uvjerenja koja će ga dovesti
do organiziranja neuspjelog atentata na Hitlera 1944., nakon
čega je 1945. osuđen na smrt vješanjem. Canaris se ne slaže
s Goebbelsovom akcijom protiv Crkve te je povjerio katoličkom
odvjetniku Josefu Mülleru (1878.-1979.) da odnese u Rim
čitav niz vrlo tajnih dokumente o toj temi.
U više je navrata Müller nosio tajne dokumente Piju XII.
(1876.-1958.) koji je zamolio isusovce da ih prouče. Sam
Müller će kasnije biti uhićen i odveden u logor Dachau, gdje
će uspjeti preživjeti te će potom nakon rata postati ministar
pravosuđa u Bavarskoj.
Odobrenjem Državnog tajništva istraga o nacističkoj propagandi
protiv Crkve povjerena je njemačkom isusovcu Walteru
Mariauxu (1894.-1963.), koji je, nakon pokretanja protunacističke
organizacije „Pauluskreis”, vrlo razborito poslan kao
misionar u Brazil i u Argentinu. Tamo kao voditelj Marijanske
kongregacije utječe na generacije katoličkih laika, među
kojima se ističe brazilski katolički mislilac Plinio Corrêa de
Oliveira (1908.-1995.), koji je bio član njegove grupe u San
Paolo. Mariaux izdaje 1940. u Londonu na engleskom i 1941.
u Buenos Airesu na španjolskom jeziku, pod pseudonimom
‘Testis Fidelis’, dva sveska o protukatoličkom progonu Trećeg
Reicha: više od 700 stranica komentiranih dokumenata
koji pobuđuju snažne emocije širom svijeta.
Izraz ‘moralna panika’ skovali su sociolozi 1970-ih da bi
izrazili socijalni alarm umjetno stvoren, i to upotrebljavajući
stvarne činjenice te uvećavajući njihov broj folkloričkim statistikama,
te ‘otkrivajući’ i predstavljajući kao ‘nove’ one događaje
koji su u stvarnosti već bili poznati te stvar daleke prošlosti.
U osnovi riječ je o zbiljskim događajima, ali je njihov broj
sustavno iskrivljavan.
Premda Goebbels nije raspolagao spoznajama moderne sociologije,
ipak je u maniri lekcije iz nekog školskog udžbenika
godine 1937. odgovorio na encikliku Mit brennender Sorge
stvaranjem moralne panike.
Kao i uvijek u moralnoj panici, činjenice nisu potpuno izmišljene.
Prije enciklike u Njemačkoj su u javnost izišli neki
slučajevi zlostavljanja maloljetnika. Sam Mariaux smatrao je
krivim jednoga redovnika iz škole Bad Reichenall, jednoga
profesora laika, jednoga vrtlara i jednoga čistača, koji su osuđeni
1936. godine, ukazujući ipak na to da je sankcija Ministarstva
školstva Bavarske – oduzimanje dozvole vođenja
školskih institucija četiriju crkvenih redova – potpuno nesrazmjerna,
te se povezuje sa željom vlasti da uništi katoličke
škole. Također je i u slučaju nekih franjevaca u Walddbreitbachu,
u Rheinlandu, Mariaux ostao otvorenim hipotezi krivice
optuženih, premda kasniji povjesničari nisu isključili mogućnost
nacističke montiranosti.
Slučajevi – malobrojni ali istiniti – izazvali su snažne reakcije
episkopata. 2. lipnja 1936. münsterski biskup, blaženi
Clemens August von Galen (1878.-1946.) – duša katoličkog
otpora nacizmu, godine 2005. proglasio ga je blaženim Benedikt
XVI. – naredio je da se za vrijeme nedjeljnih misa čita
izjava kojom se izražava „bol i žalost” zbog „strašnih nedjela”
koja „osramoćuju našu Svetu Crkvu”. Dvadestoga kolovoza
1936. nakon slučajeva iz Waldbreitbacha njemački episkopat
izdaje zajedničko pastoralno pismo u kojemu se „oštro
osuđuju” odgovorni te se ističe da Crkva mora surađivati s
državnim sudovima.
Krajem 1936. oštre mjere – prema vrlo malom broju slučajeva,
a neki od njih bili su i dvojbeni – koje su poduzeli njemački
biskupi, činile su se kao da su riješile stvarne probleme.
Biskupi su također mirno ukazivali da su među učiteljima
državnih škola i u samoj omladinskoj režimskoj organizaciji
„Hitlerjugend” slučajevi osuda zbog seksualnih zlostavljanja
mnogo brojniji nego među katoličkim klerom.
Enciklika Pije XI. protiv nacizma bila je 1937. razlog tako
velike kampanje. Mariaux to dokazuje objavljujući vrlo
detaljne dokumente koje je Goebbels poslao Gestapu (politička
policija Trećega Reicha) nekoliko dana nakon objavljivanja
Mit brennender Sorge, a također i novinarima zaduženima
da „ponovno otkriju” slučajeve koji su bili procesuirani 1936.
godine, pa i mnogo starije epizode, uvijek ih iznova predočujući
javnom mnijenju. Goebbels nalaže Gestapu da svakako
pronađu neke svjedoke koji će optužiti određen broj svećenika,
prijeteći im trenutnim uhićenjem ako ne budu surađivali,
pa i kad su u pitanju djeca.
Poslovični izraz ‘sudac se nalazi u Berlinu’, koji u njemačkoj
tradiciji ukazuje na povjerenje u neovisnost sudstva od vladajućih
moćnika koji se mijenjaju, vrijedi dakako – unutar
određenih okvira – čak i u Trećem Reichu! Od 325 uhićenih
svećenika i redovnika nakon enciklike samo ih je 21 bio
osuđen. Zasigurno je i među njima bilo nevino optuženih.
Gotovo će svi završiti u koncentracijskim logorima, gdje će
mnogi i umrijeti.
No pokušaj da se na međunarodnoj razini diskvalificira Crkvu
optužbama za nemoralnost i pedofiliju svećenika, neće
uspjeti.
Zahvaljujući hrabrosti Canarisa i njegovih prijatelja te ustrajnosti
detektiva isusovca Mariauxa istina će izići na vidjelo još
za vrijeme rata. Perfidnost Goebbelsove kampanje pobudit
će veće zgražanje nego sama eventualna krivnja nekoliko
crkvenih ljudi. Otac svih moralnih panika po pitanju svećenika
pedofila otkrit će se u samim redovima nacističkih propagatora,
koji su tu paniku nastojali i organizirati.
Massimo Introvigne je talijanski sociolog religije. Osnivač je
i upravitelj „Centar for Studies on New Religions”.
Ivan Šestak

Facebook - krivac za sve?

Facebook kao oruđe nasilja: Internet kriv za nasilje; Zlostavljali pa objavili na Youtube; E-nasilje – Sve češće među djecom; Brutalan napad: Batine joj smjestila Facebook prijateljica. Ovo su samo su neki od naslova koje skoro redovito viđamo u novinama ili čujemo na vijestima.


Najnoviji broj Glasnika Sv. Leopolda Mandića - Ljudima prijeatelj, br1/2010, st. 43.


Saznajemo da je internet postao strašno mjesto na kojem se djeca bez znanja roditelja iživljavaju, vrijeđaju, ogovaraju,dogovoraju napade jednih na druge, organiziraju skupine u koje neki imaju pristupa, a drugi ne. Objavljuju se tekstovi, slike i snimke na kojima se vidi izrugivanje, ismijavanje pa čak i fizičko obračunavanje. Ponekad se snimaju i odrasli, ili lude vožnje motorima, automobilima. A onda, tu je i opasnost da dječje stranice posjete razni nastrani tipovi, pedofili, manijaci, da zavedu našu djecu i to može svakako završiti – od silovanja, odvođenja, otmica, do prodaje u roblje i tko zna što sve ne. Pa kad sve to čujemo najlakše je zaključiti da sva ova nova tehnika zapravo donosi samo štetu i da je svijet bio bolje mjesto dok toga nije bilo.

No, je li zaista tako?
Sudeći po ovome tehnika je kriva za sve, ne djeca koja to rade. Pa ispada da su djeca nekada bila divna i dobrodušna, ali su zbog mogućnosti koje im je otvorio internet najednom postala zla, pokvarena i grozna jedna prema drugima. Ali ako se malo prisjetimo, kad smo mi bili mladi postojali su neki drugi stariji koji su za kvarenje mladih krivili glazbu, filmove, video-igrice, modu, neke štetne utjecaje sa zapada, istoka ili neke druge strane svijeta.

Roditelji savršeno odgajaju djecu, ali ih svijet pokvari. No tu se javlja nelogičnost: i gledanje filmova i slušanje glazbe i komuniciranje internetom ne događa se negdje na pustom otoku, nego baš najviše u roditeljskom domu. A tko je tu zadužen za odgoj? I tko treba imati najveći utjecaj? Ili odgajamo djecu tako da su pred nama mila i draga, a u svojoj se sobi prepuštaju zlim utjecajima? Istina je negdje drugdje. Prije svega nasilje se događa u stvarnom svijetu, ne virtualnom. Svakodnevno. 

Nisu svi nasilni, ali se o onima koji jesu, redovito piše i priča. A oni koji su nasilni u životu, nasilni su i u komunikaciji internetom. Srećom, nisu u većini. Kao što nije ni većina komunikacije internetom prepuna vrijeđanja, ogovaranja, prijetnji. Baš suprotno. Trenutno najpopularniji Facebook, prije toga Myspace, još prije chat rooms – sve je to zamišljeno kao mjesto međusobnog druženja, razmjene informacija, dijeljenje interesa. Nalaze se prijatelji koje se davno nije vidjelo, upoznaju ljudi koje možda nikada ni nećemo sresti u životu, brzo saznaje što se događa na drugom kraju svijeta ili gdje naći potrebne informacije. Rade se zajednički projekti, raspituje o zadaćama, obavještava da se ima novi ljubimac, da se zaljubilo ili odljubilo, da je danas dobar ili loš dan. I dobiva utjeha, potpora, savjet. Isto kao i u stvarnom svijetu. Još prije nekoliko godina roditelji su plaćali ogromne telefonske račune za beskrajne sate koje su pubertetlije trošile za iste ove stvari. Samo sad malo manje pričaju, a više pišu. Je li to lošije ili bolje? Vrlo vjerojatno će za pet ili manje godina biti nešto novo i drugačije, što ćemo moći okriviti za loše ponašanje neke djece. No to nije spas od osobne odgovornosti, dječje i roditeljske.

Odgoj će se i dalje odvijati u domu. Vrijednosti, stavove, norme ponašanja, sve to djeca dobivaju u najranijoj dobi od vlastitih roditelja. U one prve tri godine. Kasnije malo dorađujemo, proširujemo, usmjeravamo. Ali u skladu s vlastitim vjerovanjima i ponašanjima. Odgajamo vlastitim postupcima, ne riječima. 

 Roditelj koji je sklon agresivnim ispadima, poručuje djetetu da se problem rješava agresijom. Ne treba to izreći, dijete oponaša svoj uzor – roditelja. Kada ogovaramo prijatelje, susjede, obitelj, možemo samo očekivati i da će naša djeca ogovarati svoje prijatelje, obitelj, kolege u razredu. Naravno da manja djeca lakše popuste svojim potrebama i svoje želje pokušaju ostvariti bilo kojim načinom, od plača, scena do fizičkog napada. No opet tu roditelj treba reagirati, naučiti dijeljenju s drugima, uvažavanju potreba ostalih, dobivanju željenog bez nasilja. Kada smo otpočetka prisutni u svemu čime se dijete bavi i što ga zanima, onda usputnim komentarima o vrsti igre (uživo ili na internetu), analizom programa na televiziji, knjiga koje čita ili glazbe koje sluša,  odgajamo dijete za buduće odnose u životu. Roditelji koji to dobro urade u ranom djetinjstvu, ne moraju se brinuti da će ima djeca kasnije potpasti pod loše utjecaje i na nagovor televizije ili interneta postati bešćutna i okrutna.
 Željka Čalović Rodik

10. OBLJETNICA SMRTI VELIKOG HRVATSKOG TEOLOGA - TOMISLAVA ŠAGI-BUNIĆA

Šagi-Bunić, teolog civilizacije ljubavi

Kardinal Bozanić istaknuo je kako poruka franjevca kapucina Tomislava Janka Šagi-Bunića predstavlja polazište za novo promišljanje evangelizacije u trećem tisućljeću.

Teologu je potrebna usidrenost u vjerničku zajednicu, kao što je vjerskoj zajednici potrebna služba teologa – rekao je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić koji je u subotu 12. prosinca predvodio misno slavlje u zagrebačkoj crkvi sv. Mihaela, u Dubravi, prigodom 10. obljetnice smrti velikog hrvatskog teologa prof. dr. Tomislava Janka Šagi-Bunića.

Kardinal Bozanić podsjetio je kako je Šagi-Bunić bio jedan od onih teologa čije su pouke i propovijedi bile dobro razumljive i djeci i starijima. “Čitavim tijelom, držanjem, gestama, riječima i naglascima posredovao je dostojanstvo i svetost čina, ali i toplinu srca, te prije svega duboku vjeru“, dodao je kardinal. Život tog hrvatskog teologa bio je obilježen promicanjem ostvarenja civilizacije ljubavi. Kardinal Bozanić stoga je citirao riječi Šagi-Bunića: “Uzajamna ljubav među vjernicima u Crkvi ostaje za nas same vjernike jamstvo da mi imamo Boga, da je on u nama, a to je onda i znak svijetu da ima Boga i da on ljubi ljude. Nedvojbeno je, dakle, da civilizacija ljubavi mora početi iz Crkve, od nas vjernika“. Kardinal Bozanić istaknuo je kako poruka franjevca kapucina Tomislava Janka Šagi-Bunića predstavlja polazište za novo promišljanje evangelizacije u trećem tisućljeću. “On proročki poručuje da stojimo ili pred zatorom svijeta ili pred novom budućnošću svijeta, a po srijedi je samo jedan put – civilizacija ljubavi“, rekao je kardinal Bozanić. “Teolog Šagi nam je danas i izrazit primjer želje da se ne stoji, nego da se kreće naprijed, prema onome što smo po savjesti, u svjetlu Božje riječi, spoznali da je potrebno i korisno odgovorno činiti, tamo gdje smo postavljeni“, naglasio je zagrebački nadbiskup i zahvalio Bogu za velika djela koja je ostavio po vjernom i samozatajnom služenju teologa Šagi-Bunića. Istog dana, u sklopu obilježavanja 10. obljetnice smrti Šagi-Bunića, održan je na zagrebačkom Kaptolu znanstveni simpozij "Vizionar i učitelj" na kojem su sudjelovali brojni teolozi iz Hrvatske. Tijekom simpozija predstavljena je i knjiga pokojnog Šagi-Bunića: Kristologija Prokla Carigradskog. (Križ Života)

Fotografije

12.12.2009

tekst i fotografije: Hrvoje Cirkvenec

400 GODINA KAPUCINA U HRVATSKIM KRAJEVIMA

Na blagdan Bezgrešne, 08. prosinca, u Rijeci, prvom kapucinskom samostanu u našoj domovini, započinje obilježavanje velikog jubileja 400 godina dolaska prvih kapucina u hrvatske krajeve.

Tek što je jubilarna godina 100-godišnjice djelovanja kapucina u Splitu, na Pojišanu, 15. studenog ove godine završila, eto nam novog jubileja: na današnji dan prvi kapucini su prije 400 godina kročili po prvi puta na hrvatsko tlo i tada, 1609. godine osnovali prvi svoj samostan u Rijeci. Obilježavanje ovog jubileja, koje će se kroz narednu godinu odvijati u svim kapucinskim samostanima u Hrvatskoj (Osijek, Varaždin, Zagreb, Rijeka, Karlobag, Split i Dubrovnik) započinje danas u Rijeci, u prvom kapucinskom samostanu i danas svetištu Gospe Lurdske kojeg je izgradio prvi hrvatski provincijal fra Bernardin Škrivanić, svečanom sv. misom u 19,oo sati.

Pojedinosti od danas pratite na www.kapucini.hr, a nešto više o dolasku prvih kapucina u Hrvatsku saznajte pod dolazak kapucina u hrvatske krajeve. a o aktivnostma vezanim uz ovaj jubilej saznajte više ovdje.

IMA LI ISUS MOBITEL?

Bila je nedjelja, i evanđelje u kojem Isus svoje učenike poziva na odmor, na osamu, na samotno mjesto (Mk 6,30-34). Naš župnik je imao i opet prekrasnu propovijed; tumačio nam je kako je potrebno ponekad povući se u osamu, gdje ćemo imati više sluha i vremena za Boga i ono što nam On želi reći. Spomenuo je današnju naprednu tehnologiju, pa i to kako „moramo“ uvijek biti na raspolaganju i kako mobitel „mora“ uvijek biti pri ruci. Želio nam je dati do znanja da nismo roboti koji uvijek moraju biti dostupni za sve i svakoga, a na sebe zaboravljamo. Tako, u jednom trenutku reče: „Pitam se, bi li Isus da je danas ovdje, tjelesno prisutan, imao mobitel?“ Naravno, mnogima je tim pitanjem izmamio osmijeh. A mene ponukao na razmišljanje.

Svi mi mislimo da poznajemo Isusa, kao „On je i tak uvijek tu i znamo sve o Njemu“. No, to nije baš točno; uvjereni smo da znamo sve o Isusu i uzimamo Ga 'zdravo za gotovo'. I ja mislim da poznajem Isusa; no zaključujem da ću Ga tek nakon ovoga života (naravno, ako to zaslužim) do kraja upoznati. Sada znam samo onoliko koliko mi vjera nalaže, a meni to nije dovoljno. Za mene je Isus živ, i mogu reći da je to mali napredak jer nije bitno samo znanje, potrebna je i ljubav i poniznost i otvorenost srca da bi mogla reći da poznajem Isusa. Još uvijek (unatoč tome što sam završila svoje školovanje) učim, slušam, čitam i naslućujem o Njemu. Stoga, nisam mogla odmah odgovoriti na to, bi li Isus danas imao mobitel. Srce mi govori da, jer je u svoje vrijeme kada je tjelesno bio prisutan u našem svijetu, živio kao i svi ljudi ondašnjeg vremena, da bi i danas vjerojatno imao mobitel. Ne da se „pravi faca“ već da onima koji su i opet zaboravili na Njega, pošalje sms i malo ih priupita kako su, gdje su...

No zapravo, kao što reče netko mudar; Isus je dovoljno blizu onima koji Ga traže i dovoljno dalek onima koji Ga ne žele naći. Naš Isus sve zna i može. Za ono što čini u našim životima ne treba čak ni mobitel, ni laptop itd. Da, sve je to nama danas potrebno, ali treba znati sve ravnomjerno rasporediti. Važno je imati ravnotežu i granicu u svemu. A sad vas pozivam da i vi sebi odgovorite na pitanje bi li Isus imao mobitel. Ne treba brzati sa odgovorom, pitanje je mudro postavljeno i iziskuje malo razmišljanja. Ali, slušajte srce, ono je rijetko kad u krivu. Sa bukom mobitela ili bez njega, pozdravljam vas ovim mislima:“Kad se umoriš trčeći za zvijezdama da ljudima u noći doneseš malo svjetla, spusti se tiho na zemlju i osluškuj izvor. Prodreš li dovoljno duboko u srž stvari, dobit ćeš oči za gledanje i uši za slušanje nevidljivih stvari.“ P. Bosmans

Anika Sačić

Mesić razgovarao s Papom

Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić stigao je u službeni posjet Vatikanu gdje ga je u privatnu audijenciju primio papa Benedikt XVI. Mesić je Papu obavijestio o stanju u Hrvatskoji i regiji te ga pozvao dao posjeti Hrvatsku. Benedikt XVI. izrazio je zadovoljstvo ulaskom Hrvatske u Europsku uniju.

I Thompson kod Pape
Nakon susreta s Papom Mesić se sastao i s državnim tajnikom Svete Stolice kardinalom Tarcisiom Bertoneom. Posjetit će i grob pape Ivana Pavla II., s kojim se više puta susretao za njegova pontifikata, i u Vatikanu i u Hrvatskoj.

Rasprava o križevima u javnim ustanovama
Trenutačno se u Italiji raspravlja o uklanjanju križeva iz svih državnih ustanova. To je pitanje pokrenuto nakon preporuke Suda za ljudska prava iz Strasbourga. Mesić je sličnu inicijativu preporučio i za Hrvatsku.

Bez raspela u talijanskim učionicama
Papa je od Mesića dobio dva dara - bareljef religijskog motiva koji predstavlja Mariju i Isusa (djelo mladog umjetnika Tomislava Buntaka, koji je dobitnik nagrade Vladimir Nazor za najbolju izložbu 2008.) i CD s uskrsnim napjevima s Hvara, koji su prošli mjesec upisani na UNESCO-ov popis nematerijalne baštine.

Anglikanski biskupi odbili Vatikan

Tristotinjak anglikanskih biskupa i nadbiskupa koji se protive ređenju homoseksualaca u svojoj Crkvi odbili su ponudu Svete Stolice da prijeđu na katoličanstvo. Ocijenili su kako nije trenutak da napuste svoju vjeru.

Nigerijski nadbiskup Peter Abuja, predsjednik Gafcona (Konferencije za budućnost anglikanaca u svijetu) u priopćenju objavljenom na mrežnoj stranici tog pokreta navodi da su anglikanci duboko zahvalni Papi na njegovoj ponudi. No duboko smo ožalošćeni što je sadašnja kriza u našoj dragoj anglikanskoj zajednici učinila nužnom takvu dosad neviđenu ponudu, dodao je Abuja.

Gafcon koji je utemeljen na summitu koji se od 22. do 29. lipnja 2008. održavao u Jeruzalemu ne priznaje vlast canterburyjskog nadbiskupa Rowana Williamsa.

Ti disidenti, koji tvrde da predstavljaju 35 milijuna vjernika, ili gotovo polovicu anglikanaca u svijetu i osuđuju ređenje homoseksualaca i duhovno propadanje Zapada, ističu da njihova inicijativa ne znači raskol, već osnutak Crkve u Crkvi, koji bi trebao potaknuti unutarnju reformu, prenosi Hina.

Anglikanska crkva se duboko podijelila kada je 2003. Američka episkopalna crkva za biskupa New Hampshirea zaredila Genea Robinsona, Amerikanca koji je javno priznao svoju sklonost istomu spolu i kada je 1989. za biskupa Anglikanske crkve prvi put zaređena jedna žena, Barbara Harris.

Papa proglasio pet novih svetaca

Papa Benedikt XVI. na Trgu svetoga Petra proglasio je petero novih svetaca. Time se broj svetaca proglašenih od početka njegova pontifikata popeo na 28. Na misi, koja je trajala dulje od dva sata, pozvao je svijet na nuklearno razoružanje.

Među proglašenim svecima je i prva svetica indijskoga podrijetla - Alfonsa od Bezgrešnoga Začeća (u svijetu Anna Muttathupadathu), indijska redovnica Kongregacije klarisa Trećega reda svetoga Franje.

Papa je svetim proglasio i talijanskoga svećenika Gaetana Errica, utemeljitelja Misionara Presvetoga Srca Isusova i Marijina, Mariju Bernardu Bütler,  utemeljiteljicu Kongregacije sestara franjevki Misionarki Marije Pomoćnice, te Narcisu od Isusa Martillo Moran - ekvadorsku laikinju.

Od danas je svetac i Zygmunt Szczęsny Feliński, vjerski reformator koji se posvećivao oživljavanju katoličanstva u Ruskome Carstvu.

Tko smije postati katolički svećenik?

Prije nekoliko mjeseci u Italiji se vodila rasprava u slučaju jednoga para koji se htio vjenčati u Crkvi, ali im je to bilo onemogućeno zbog toga što Zakonik kanonskog prava, kanon 1084. u paragrafima 1, 2 i 3 ženidbu proglašava nevaljanom po samoj svojoj naravi. Moje pitanje ne odnosi se na sakrament ženidbe, nego na sakrament svetog reda. Je li valjano zaređena osoba kakvu u ženidbenom pravu opisuje kanon 1084, tj. osoba kod koje je prisutna prethodna i trajna spolna nemoć (impotencija)? Ako takve osobe ne mogu sklopiti sakrament ženidbe, mogu li primiti valjano svete redove?
Čitatelj Branko L.

Vrlo je intrigantna »dvojba« Vašega pitanja, pa bi se iz »pučke mudrosti« moglo reći: tko nije za brak, nije ni za svećeništvo. Međutim, odgovor na Vaše pitanje ipak nije tako jednostavan, a nadamo se da nećemo dati previše »složen« odgovor na njega, premda je nužno reći da pojednostavljeni odgovor ne bi ničemu služio, posebno zato što će ga čitati i drugi vjernici, čitatelji našega tjednika.

Ponajprije, valja reći da ređenje u Katoličkoj Crkvi valjano prima samo kršteni muškarac (Zakonik kanonskog prava, kan. 1024), da nitko nema pravo na primanje sakramenta reda, te da se »svi zaređeni službenici u latinskoj Crkvi - izuzevši stalne đakone - izabiru redovito među neoženjenim muškarcima koji imaju želju obdržavati celibat 'radi kraljevstva nebeskoga'« (Katekizam Katoličke Crkve, br. 1579). Dakle, svećenički se kandidat odlučuje za drukčije življenje spolnosti od one koju se živi u braku, to jest svećenik se odlučuje za život u uzdržljivosti. Osim toga, da bi netko primio sveti red prezbiterata ili đakonata, traži se da kandidat (kad dovrši kušnju prema odredbi prava), po sudu svojega biskupa ili mjerodavnog višeg poglavara ima potrebne osobine, da ga ne priječi nikakva nepravilnost ni ikakva druga smetnja te da ispunja preduvjete prema odredbi kann. 1033-1039; da se provjeri ima li isprave o kojima je riječ u kan. 1050, te se mora obaviti provjera o kojoj se govori u kan. 1051. Preporučujemo da sami pročitate te kanone, ali i kanone od 1008. do 1054, kako ih sada ne bismo sve ovdje ponavljali, a govore o sakramentu svetoga reda.

Ono što je ipak važno istaknuti navodi se u kan. 1029: »Neka se rede samo oni koji, pošto se sve razmotri, prema razboritom sudu vlastita biskupa ili mjerodavnog višeg poglavara, imaju cjelovitu vjeru, koji, vođeni ispravnom nakanom, imaju potrebno znanje, uživaju dobar glas, besprijekorna su ponašanja i prokušanih vrlina te imaju druge tjelesne i duševne osobine primjerene redu koji treba da prime.« Od primanja redova isključuju se oni koje priječi bilo kakva smetnja, bilo trajna (koju ZKP naziva »nepravilnost«), bilo jednostavna; a nikakvu smetnju ne uzrokuje ono što nije sadržano u kanonima koji slijede nakon kan. 1040. Tako se u kan. 1041. jasno navodi da su »nepravilni za primanje redova: 1. onaj koji boluje od bilo kojeg oblika ludila ili druge duševne bolesti zbog koje se prosuđuje, nakon savjetovanja sa stručnjacima, da je neprikladan za pravilno vršenje službe; 2. onaj koji je počinio kažnjivo djelo otpada, krivovjerja ili raskola; 3. onaj koji je pokušao sklopiti makar i samo svjetovnu ženidbu, bilo da je sam ženidbenom vezom ili svetim redom ili javnim doživotnim zavjetom čistoće spriječen sklopiti ženidbu, bilo da je pokuša sa ženom koja je u valjanoj ženidbi ili je vezana istim zavjetom; 4. onaj koji je počinio hotimično ubojstvo ili obavljao pobačaj, ako je došlo do učinka, i svi koji su u tome djelatno surađivali; 5. onaj koji je teško i namjerno osakatio samog sebe ili drugoga ili je pokušao sebi oduzeti život; 6. onaj koji je izvršio čin reda pridržan onima koji su u redu episkopata ili prezbiterata, bilo da toga reda nema bilo da mu je njegovo vršenje zabranjeno nekom proglašenom ili izrečenom kanonskom kaznom.«

U sljedećem kanonu, 1042, nabrajaju se oni koji su jednostavno spriječeni za primanje redova: »1. onaj koji je oženjen, osim ako je zakonito određen za trajni đakonat; 2. onaj koji vrši službu ili upravu zabranjenu klericima prema odredbi kann. 285. i 286. o kojoj mora polagati račun sve dok, pošto napusti službu i upravu i položi račune, ne postane slobodan; 3. novokrštenik, osim ako je prema ordinarijevu sudu dovoljno prokušan«, dok se u sljedećem kanonu, 1043, određuje da su »vjernici obvezni smetnje za svete redove, ako koje znaju, otkriti prije ređenja ordinariju ili župniku«.

Iz svega rečenoga, jasno je da svećenički kandidat može biti samo duševno, psihički i fizički zdrava osoba (što ne znači da osobe koje imaju neki fizički nedostatak ne mogu biti svećenici), a Zakonik kanonskoga prava u smislu Vašega pitanja, vezano uz sakrament svetoga reda ne očituje se na taj način kao što to čini za sakrament ženidbe, te valja voditi točno računa o onome što o sakramentu ženidbe navodi kanon 1084, koji spominjete. Jednako tako, kao što valja znati da celibat nije tek »nemogućnost ostvarivanja spolnih odnosa«, to jest da nije samo »izostanak«, »odricanje«, »nemoć« - premda je željena i slobodno odabrana. Kod svećeničkoga poziva dva su aspekta koja se ne mogu odvojiti: besplatni Božji dar i slobodan čovjekov odgovor na njega. No, sama želja da se postane svećenik nije dovoljna i ne postoji pravo na primanje svetoga reda. Crkvi pripada - u njezinoj odgovornosti da definira potrebne uvjete za primanje sakramenata što ih je Krist ustanovio - razlučivanje prikladnosti onoga tko želi ući u sjemenište, da ga prati tijekom godina formacije i da ga pozove u svete redove, ako je procijenjeno da ima tražene kvalitete (usp. Pastores dabo vobis, 35-36). Razlučivanje ima li kandidat zvanja i je li zreo za njega teška je zadaća za rektore sjemeništa i druge odgojitelje, no velika se odgovornost očekuje i od kandidata za svećeništvo i bilo bi teško neodgovorno ako bi primio sveti red tajeći nedostatak nekoga od uvjeta koji se za svećeništvo postavljaju.

Glas Koncila, broj 46 (1847), 15.11.2009.

Rijeka: Započinju župni euharistijski kongresi

Euharistijski kongresi u župama Riječke nadbiskupije započet će u posljednje nedjelje u studenom u prvostolnom dekanatu, najavili su na tiskovnoj konferenciji održanoj u petak u Nadbiskupskom domu generalni vikar Riječke nadbiskupije mons. Emil Svažić i prvostolni dekan fra Stanko Dodig.
U sljedećih godinu dana gotovo svake nedjelje u nekoj od 80 župa nadbiskupije slavit će se euharistijski kongres, središnji događaj za svaku župu u Euharistijskoj godini. Samoj proslavi prethodit će temeljita priprema pa su tako trodnevnice uoči kongresa tematski određene kako bi istaknule različite aspekte euharistije i njezinu važnost za razumijevanje vjere.
U mjesecu uoči župnih kongresa za pojedine dekanate održavat će se dekanatske ili međužupne tribine posvećene euharistiji kako bi među vjernicima jačala svijest o središnjem mjestu euharistije u životu vjernika.
Priprema za kongrese župa prvostolnog dekanata započinje 9. studenog prvom edukativnom tribinom pod naslovom "Za život svijeta - socijalno značenje euharistije", koju će u kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske na Žabici održati dr. Jerko Valković.
Na konferenciji za tisak najavljena je i premijera mise Euharistijske godine "Krist naša nada" skladatelja Giovannija Geracija, koja će biti izvedena u nedjelju 8. studenog u 18 sati u crkvi Gospe Lurdske.
Prvu svečanu izvedbu mise koja je skladana u godini proslave 10. obljetnice Riječke nadbiskupije predvodit će fra Stanko Dodig, a pjevat će ju predstavnici župnih zborova uz voditelje i polaznike Nadbiskupijske škole za crkvenu glazbu, dok će orgulje svirati profesorica Kristina Puh. (ika / gk)

7.11.2009.

Predstavnici Facebooka, Googlea i Wikipedie na medijskom skupu u Vatikanu

Kako internet utječe na poslanje Crkve, kako ga biskupije i župe koriste u svakodnevnom pastoralu te kako Crkva uspijeva prevesti kršćansku poruku u današnju kulturu interaktivnosti – neka su od pitanja na koja će pokušati dati odgovor plenarna skupština Europske biskupske komisije za medije (CEEM), koja će se održati od 12. do 15. studenoga u Vatikanu na temu "Kultura interneta i crkvene komunikacije".

CEEM je specijalizirana komisija Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) koja prati razvoj medija i crkvenih komunikacija, pomaže biskupskim konferencijama u radu na tome području te po nalogu CCEE-a elaborira odluke vezane uz medijsku politiku.

Na skupu će sudjelovati stotinjak delegata među kojima biskupi predstavnici biskupskih komisija za društvena obavijesna sredstva uz pratnju stručnjaka, novinara i glasnogovornika biskupskih konferencija.

Skup će prvoga dana pozdraviti potpredsjednik CCEE-a zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Sudionicima će biti predstavljene promjene koje se događaju ne samo na internetu, već također u našim društvima, a osobito među mlađim naraštajima.

Predstavnici Facebooka, Googlea, mikroblog servisa Identi.ca te slobodne enciklopedije Wikipedia upoznat će sudionike s temeljnom idejom kojom su se vodili pri ostvarivanju svojih projekata, a govorit će i o tome kako korisnici, osobito mladi ljudi, koriste te stranice te o svojim budućim planovima.

O odnosu mladih s internetom sudionicima će govoriti sociolog, a s problemom cyber-kriminala upoznat će ih mladi švicarski haker i predstavnik Interpola. (ika / gk)
10.11.2009.

Vatikan s čuđenjem o presudi kojom se traži uklanjanje raspela iz talijanskih škola

Papin državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone je, na rubu tiskovne konferencije održane u rimskoj dječjoj bolnici Bambino Gesù, kritizirao nepravomoćnu presudu Europskoga suda za ljudska prava, kojom se od talijanske države traži uklanjanje raspela iz škola i drugih javnih ustanova.
Kardinal Bertone je pritom izrazio zadovoljstvo namjerom talijanske vlade da se žali na tu odluku kojom se talijansku državu osuđuje za navodno narušavanje sekularizma.
Kako je rekao ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice o. Federico Lombardi, riječ je o odluci koja je u Vatikanu primljena s čuđenjem i žaljenjem.
Raspelo je uvijek bilo znak dara Božje ljubavi te jedinstva i prihvaćanja za cijelo čovječanstvo, napomenuo je Lombardi. Žalosti nas to što ga se smatra znakom podjele, isključivanja ili ograničavanja slobode. Raspelo to nije, a nije to ni u općem osjećaju našega naroda.
"Na poseban način zabrinjava to što se iz svijeta odgoja želi isključiti bitni znak važnosti vjerskih vrednota u talijanskoj povijesti i kulturi. Religija daje dragocjeni doprinos u odgoju i moralnome razvoju ljudi, i bitna je sastavnica naše civilizacije. Pogrešno je i nesmotreno isključiti ju iz odgojne stvarnosti", rekao je Lombardi.
Osim toga, rekao je nadalje Lombardi, čudi što jedan europski sud oštro intervenira u predmetu koji je duboko vezan uz povijesni, kulturni, i duhovni identitet talijanskoga naroda. Taj put neće privući na ljubav i veće sudjelovanje u europskoj ideji, koju smo kao talijanski katolici snažno poduprli od samoga početka. Čini se kao da se ne želi priznati uloga kršćanstva u oblikovanju europskoga identiteta, koje je, naprotiv, bilo i ostaje bitno, naglasio je ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice. (ika / gk)

5.11.2009.

CODEX SINAITICUS - Najstariji očuvani tekst izvorne Biblije - Online!

Najstariji očuvani, polucjeloviti primjerak Biblije, rukopis iz 4. stoljeća pisan na pergamentu starogrčkim jezikom, od danas je dostupan javnosti na internetskoj stranici www.codexsinaiticus.org.

Manuskript Codes Sinaiticus pronašao je njemački zanstvenik Konstantin von Tischendorf u samostanu na poluotoku Sinaju 1844. godine. Spis sadržava pola židovskog Starog zavjeta i veći dio kršćanskog Novog zavjeta, stoji u priopćenju knjižnice iz Leipziga.

Drugi rukopis, Codes Vaticanus, gotovo je jednake starosti, a fragmenti obaju dijelova Biblije u Svicima iz Mrtvog mora i Egipatski papirusi su stariji. Međutim, Biblija sa Sinaja jedinstveno je svjedočanstvo o onome što su kršćani, koji su govorili grčkim jezikom, čitali oko 350. godine.

Stručnjaci kažu da ova Biblija predstavlja prozor s pogledom u razvoj ranog kršćanstva i da njezina dostupnost nudi nove prilike istraživačima. Originalna verzija ovog dokumenta imala je oko 1.460 stranica, dimenzija 40 x 35 centimetara. Online izdanje sadržava 800 stranica.

Njemačko sveučilište, koje je imalo 43 lista pergamenta, udružilo se s londonskom Britanskom knjižnicom, koja je 1933. kupila 347 listova od bivšeg SSSR-a, kako bi napravili internetsko izdanje spisa. S vremenom će se na web ubaciti i šest listova koji se čuvaju u St. Peterburgu, te 38 listova koji su još u samostanu Svete Katarine na Sinaju. Bit će dostupan i prijevod.

Smatra se da je dokument očuvan već tisućljeće i pol zbog toga što je pustinjski zrak idealan za prezervaciju, te zbog toga što je samostan na kršćanskom otoku u muslimanskom moru tijekom povijesti ostao nedirnut.

MOŽETE GA PREGLEDATI AKO KLIKNETE NA SLIKU NA VRHU OVOG ČLANKA!
U DANAŠNJIM POPLAVAMA RAZNIH "BIBLIJA" I TAJNIH "EVANĐELJA" SRETNO PONIRANJE U NAJORGINALNIJI I IZVORNI TEKST BIBLIJE!

KAKO IZGLEDA SAVRŠENI SVEĆENIK?

Uz svećeničku godinu...

Iza ovog naslova skriva se moja težnja da se malo zamislimo nad time kako se odnosimo prema svojim svećenicima; prema onima koji djeluju na našoj župi ali i onima koje susrećemo na svom životnom putu.

Previše prigovaramo a pri tome nismo ni svjesni težine svojih riječi. I ne samo to, zaboravljamo da svojim riječima i djelima, utječemo i na naše malene i mlade. Njihova srca još nisu iskvarena u tolikoj mjeri i lako padaju pod utjecaj naših riječi. Morali bismo paziti na to da njihove ranjive duše ne odvučemo u propast. Potrudimo se biti blaži u svojim oštrim primjedbama. Nekako se u narodu uvriježilo mišljenje da su svećenici ozbiljne osobe, bez bliskih prijatelja i bez smisla za humor. Imala sam tu milost upoznati nekoliko svećenika i svaki je poseban na svoj način. I budite sigurni, i oni su ljudi poput nas, osjetljivi i ranjivi. Znaju se naši svećenici itekako i smijati i šaliti, a naravno da imaju i svoje prijatelje.

I sama imam tu sreću da mi je jedan dragi svećenik, prijatelj. Unatoč višegodišnjoj svećeničkoj službi još je uvijek jako zaljubljen u Isusa i velika mu je želja da Isus Što više raste u nama. Ponizno je naviještao Isusa 'svojim' crncima u Beninu; i to neumorno i živo skoro 20godina! Nakratko je djelovao u svojoj matičnoj biskupiji a sada pak, za Isusa oduševljava mlade u susjednoj biskupiji. Unatoč tome što zna puno važnih ljudi, često visokoobrazovanih, ipak želi biti prijatelj i sa mnom, koja se ni po čemu ne ističem i nisam bolja od većine prosječnih ljudi. Moram reći hvala dragom Bogu i dobrom vlč. Toniju Štefanu na ovom prijateljstvu koje obogaćuje, a tu je i dragocjena, obostrana molitvena potpora.

Svakako, zahvalna sam Isusu i na svom, sada pok. župniku, mons. Valentu Bogadiju. Znam da mu nije bilo lako sa nama. Prečesto se prigovaralo i tražilo od njega savršenstvo. Umjesto da ga prihvatimo, mi smo (većina, ne baš svi) rade isticali samo ono čime nismo bili zadovoljni. A on se doista trudio približiti nas Isusu. I sad kad ga više nema kao da smo progledali od kolike je važnosti svećenik za župu. Sada smo doista poput ovaca bez pastira. Kada se osvrnem na ljude koji čine moju župnu tj. filijarnu zajednicu, mogu reći da mije po jednoj strani drago stoje sada naš župnik sretan i miran u Očevu zagrljaju. A da budem još iskrenija, raduje me stoje konačno oslobođen licemjernih i vječito nezadovoljnih ljudi. Nisu svi bili bez srca, samo je premalo onih koji su oduševljeni Isusom i koji su pokušavali prihvatiti župnika, takav kakav je. Trebamo se podsjetiti kako ni sami nismo savršeni i prema tome, bilo bi pošteno da ni od drugih ne očekujemo savršenstvo. Najvažniji bi nam trebao biti Isus i življenje Njegove riječi. Više se baviti sobom, raditi na sebi a manje kritički promatrati ljude oko sebe.

Dakle, kako izgleda savršen svećenik? Što se tiče fizičkog izgleda, e to ne znam. Ali mogu vam reći po čemu ćete prepoznati one koji žele svim srcem nasljedovati svog Učitelja, Prvoga medu svim svećenicima. Takvi svećenici teže savršenstvu, u svemu daju prednost Isusu, doista žive za Njega ali i za ljude koji su im povjereni, bez obzira na to kakvi oni bili. Takvim svećenicima oči nekakO sjaje kad govore o Isusu, a na sam spomen Njegova imena lice im poprima blag izraz pun ljubavi.

Želim vas sve zamoliti da poštujete svoje svećenike. Ostavili su sve, baš sve za Isusa i duše. Mislim da najmanje zavrjeđuju naše razumijevanje i naše molitve za njih. Oni čine više toga za nas, gledaju na dobro naših duša i trude se biti uvijek svima na raspolaganju. Ako u vašoj župi i nije sve bajno, želim vam reći da budete strpljivi. Mogu vam zajedno sa sv. Terezijom poručiti da onom tko ima Boga ne treba ništa više, samo On je dovoljan. Ako nešto činimo sa ljubavlju za Isusa tada to ima veliku vrijednost. Nemojte se obeshrabriti, a ako i naiđu kušnje, ništa zato. To je samo znak da nas Bog ljubi. Srdačno vas sve pozdravljam sa riječima bi. Majke Terezije iz Calcutte: «Bogu hvala što nam je rečeno da nasljedujemo Krista - budući da mi nije ići ispred Njega, put je siguran čak i u tami. Kada su neki dani natprosječno teški -jednostavno stojim poput malenoga djeteta i strpljivo čekam da oluja prođe.»

Anika Sačić, Jakopovec - Varaždin

Svećenička godina

Papa o završetku Godine sv. Pavla i početku Svećeničke godine

Papa se nada da će i Svećenička godina, koju je otvorio 19. lipnja na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, dati duhovni i pastoralni zamah na dobrobit kršćana, a napose klera.

U svom nedjeljnom nagovoru papa Benedikt se osvrnuo na Pavlovu godinu koju je isti dan u večernjim satima zatvorio. Bila je to važna godina za cijelu Crkvu jer je približila apostola naroda kršćanskim vjernicima diljem svijeta. Papa se nada da će i Svećenička godina vjernicima približiti lik svećenika, a svećenicima dati novi zamah u pastoralu.

Providnost je htjela da upravo dok se završava Pavlova godina, započne svećenička godina, rekao je papa Benedikt prije molitve Anđeoskog pozdravljenja. Kršćani su hodočašćima, katehezama, brojnim publikacijama i pothvatima bolje shvatili lik i ulogu apostola Pavla i njegovu živu poruku. Na taj je način u kršćanskim zajednicama oživljeno oduševljenje za Krista i evanđelje. Papa se nada da će i Svećenička godina, koju je otvorio 19. lipnja na svetkovinu Presvetog Srca Isusova prigodom 150. obljetnice smrti sv. Ivana Vianneya, dati duhovni i pastoralni zamah na dobrobit kršćanskog puka, a napose klera. Sv. Pavao, koji se posve identificirao sa svojom službom kao što je to kasnije učinio i župnik iz Arsa, sjajni je primjer svećenicima. Bio je naime svjestan da je nositelj izuzetnoga blaga, poruke spasenja, rekao je Papa.

28.6.2009

IKA / Križ života

Svetkovina Velike Gospe u Splitu - 100 godina braće kapucina u Splitu

Proslavu svoje nebeske zaštitnice svetkovinu Velike Gospe, Split je proslavio u subotu 15. kolovoza tradicionalnim obišašćem s Gospinom ikonom, od prvostolnice Sv. Dujma do svetišta Gospe od Pojišana. Početak obišašća označili su zvuci s brodova u splitskoj luci te velika zvona splitske prvostolnice, koja od sedmoga stoljeća nosi naslov Uznesenja Marijina. Obišašće i euharistijsko slavlje u pojišanskomu svetištu, koje je također posvećeno Uznesenju Blažene Djevice Marije, uz koncelebraciju dvadesetak svećenika, predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić. Nakon što je mješoviti zbor Gospe od Pojišana otpjevao ulaznu pjesmu, provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Ivica Petanjak pozdravio je više desetaka tisuća okupljenih vjernika, istaknuvši da je ovo posebna godina za kapucine u kojoj obilježavaju 100. obljetnicu od dolaska u ovo kapucinsko zavjetno svetište grada Splita. "U ovih 100 godina prošlo je mnogo kapucina kroz ovo svetište i nisu svi dolazili pjevajući, ali su brojni otišli plačući", istaknuo je provincijal, dodavši da su Splićani uvijek znali prepoznati trud kapucina koji su tu dolazili kako bi bili u službi Boga i čovjeka te utisnuti neizbrisiv trag u njihova srca.

Pridruživši se pozdravima braći kapucinima čuvarima svetišta, hodočasnicima iz domovine i inozemstva koji su se okupili u pojišanskom svetištu težaka i ribara te svima onima koji su bili spriječeni doći, nadbiskup Marin Barišić je kazao: "Kroz duga i burna stoljeća, dolazile su i prolazile vlasti i ideologije. Mijenjao se izgled grada, imena putova i ulica. Ali sve to nije moglo izbrisati duhovnu i kulturnu tradiciju grada Splita, zahvalnost i ljubav težaka i mornara prema Majci Mariji, Gospi od Pojišana. Tomu smo svjedoci i mi sudionici procesije, ulicama grada od katedrale do pojišanskog svetišta". U prigodnoj propovijedi, s premisom da je svemu dobrome mjera čovjek u zajedništvu s Bogom preko Krista, nadbiskup Barišić istaknuo je da je ljubav i vjernost Bogu neprolazni model, uzor svakoga izlaska i trajno usmjerenje za sva vremena i naraštaje. Upitao se jesmo li na putu izlaska ili gubljenja u prostoru i vremenu, na putu saveza ljubavi i vjernosti ili na stranputicama relativizma, individualizma i sebičnosti. "Što govori gospodarska kriza i toliki ugroženi pojedinci i siromašne obitelji? Ne uvlači li se i u nas i u naše društvene odnose individualizam, sebičnost, pohlepa, samodostatnost, ravnodušnost, hedonizam i relativizam? Nikakvo čudo da u takvim odnosima bujaju: nepravda, snalaženja, veze, nepoštivanje propisa, izigravanje zakona, gramzljivost pa čak pljačke i razbojstva. Pogađaju nas neke pojave u društvu, ali nikako se ne bih pridružio onima, usuđujem se reći, 'medijskim piromanima' koji raspirujući vatru stvaraju još veće tamne oblake, raspiruju vatru koja nas sve može progutati".
Pozivajući da se ne ignoriraju i zaboravljaju braniteljske žrtve naše slobode, nadbiskup je kazao da je neprepoznavanjem općeg dobra i ljubavi prema domovini moguće dovesti se u gospodarsku i financijsku krizu, napose ako se slijedi Zmajeva "diktatura ovostranosti", a zaboravljajući Boga i bližnjega svoga. Pitajući se koliko smo humani ako nam nije stalo do ugroženog i nemoćnog, upitao je tko smije reći da u takvu kategoriju ne spadaju tek začeta ljudska bića. "Koliko nam je stalo da ovo temeljno zajedništvo našega društva, brak i obitelj, budu zaštićeni, podržani i promovirani kao zajedništvo osoba a ne zbroj individualaca? Nije dovoljno da samo dvoje mladih ljudi, u zrelosti i odgovornosti svoje ljubavi izreknu jedno drugom svoj "da", već je potrebno da to njima kaže i njihova sredina u kojoj oni žive. Potrebno je da njihova sredina podrži njihov savez vjernosti i ljubavi duhovno i materijalno, medijski i zakonodavno. A što ako Zmaj i na ovim poljima nastavi progoniti ženu i dijete", upozorio je mons. Barišić.

U nastavku je kazao da se natalitet ne popravlja kršenjem etičkih normi koji se nijekanjem prava začetima ozbiljno ugrožava. Traži se, naglasio je, medicinski potpomognuta oplodnja, a zabranjuje rođenje ili dopušta ubijanje već začetima. U nastavku je iznio da je, ako je vjerovati statistikama, od 1983. do 2007. godine u Hrvatskoj ubijeno više od 700 tisuća djece, čitav jedan grad Zagreb. Ustvrdio je da se na duge staze s takozvanom radnom nedjeljom daleko više gubi nego dobiva. Nemjerljiv je to gubitak, ako agresivna diktatura ovostranosti, kroz diktaturu kapitala i ideologiju relativizma, poništava naš identitet i briše našu kulturnu i duhovnu baštinu. Pozvao je vjernike da tamo gdje se Bog ne poštuje, a čovjek se svodi na sredstvo zarade, ne kupuju nedjeljom pa ni preko tjedna.

Svoju je propovijed nadbiskup Barišić zaključio riječima: "Majko Velikog Svećenika, molimo te za naše oce kapucine i u Godini svećenika za sve svećenike da budu ljudi saveza i da radosno s braćom i sestrama slave nedjeljno euharistijsko slavlje. Potakni Majko, da katoličke obitelji dnevno mole i nedjeljom slave svetu misu. Blagoslovi Majko, svaki brak i sve obitelji da budu vidljivi znak saveza vjernosti u ljubavi. Da budu otvoreni daru života. Prosvijetli Gospe, um i srca svih onih koji u Hrvatskom društvu donose zakone. Neka u njima bude prepoznatljiv temeljni zakon saveza naše vjernosti Bogu i ljubavi prema čovjeku. Majko, koja si bila uz križ Sina svoga, oslobodi straha i kompleksa sve one koji se plaše Kristova križa ljubavi, praštanja, tolerancije i pomozi im da shvate što je to služenje i sebedarje bližnjima. Gospe naša od Pojišana, blagoslovi naš grad Split i našu Lijepu domovinu Hrvatsku da ne bude lijepa samo u svojim prirodnim ljepotama, već da bude i ugodna za život u kulturi ljudskih odnosa, pravedna i solidarna društva. Majko, na nebo uznesena, usmjeri i prati putove svoje djece Tvome i našem uznesenju, u vjeri i nadi Krista uskrsloga, Božjega saveza s nama!"

Na kraju misnoga slavlja župnik fra Miljenko Vrabec uputio je riječ zahvale svima koji su pridonijeli ljepoti slavlja osobito nadbiskupu Barišiću, kapucinskom provincijalu, članovima splitskoga Prvostolnog kaptola, svećenicima, redovnicima i redovnicama, predstavnicima gradskih vlasti na čelu s dogradonačelnicom Anđelkom Visković, predstavnicima županijske uprave, policije, HRM i vojske te gradskih komunalnih službi; mladim vjernicima koji su u procesiji nosili sliku Pojišanske Gospe. Nakon završnoga blagoslova splitsko-makarskoga nadbiskupa cijeli je vjernički puk zapjevao himnu Lijepoj našoj, a potom i pjesmu Gospi "Zdravo Djevo", čime je dolično završeno i slavlje, koje je zajedno s procesijom duhovnim napomenama animirao don Ante Mateljan.
Trodnevnicu je u pojišanskom svetištu predvodio fra Jure Šarčević, generalni definitor Reda manje braće kapucina, a drugoga dana trodnevnice, u četvrtak 13. kolovoza, nakon mise na otvorenom prostoru kraj crkve, održan je koncert tradicionalnih skladbi i popularnih duhovnih šansona na kojem su nastupile poznate dalmatinske klape, vokalno-instrumentalni sastavi "Mihovil" i "Maranatha" te mladi FRAMA-e Gospe od Pojišana

Split, (IKA) –

IZVEDBA RIJEČKE TOSCE- U SVIJETU JEDINSTVENOG OPERNOG SPEKTAKLA 11. SRPNJA

Riječka ljetna ambijentalna izvedba Puccinijeve opere „Tosca“ u sklopu festivala „Riječke ljetne noći“ jedinstveni je događaj na svijetu. Naime, jedino u Rijeci tu možda i najizvođeniju i najpopularniju operu publika može gledati na trima različitim lokacijama uz živu izvedbu orkestra Opere riječkog HNK Ivana pl. Zajca pod vodstvom maestre Nade Matošević.
Priča o velikoj ljubavi s tragičnim završetkom na taj se način odnosno pred publikom prvi put izvela s golemim uspjehom prošloga ljeta, a ove je godine festivalska izvedba opernog spektakla „Tosca“ zakazana za subotu, 11. srpnja 2009. godine. Prvi čin izvodi se u Kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske (12 sati), drugi u Guvernerovoj palači (22 sata) a treći na Trsatskoj gradini (00,30 sati), impresivnoj tvrđavi iznad grada odakle se pruža jedinstveni pogled na Rijeku i Kvarner.

Zanimanje hrvatske publike za jedinstvenu riječku „Toscu“ prošloga je ljeta bilo golemo. Publika je već nakon završetka prvog čina bila oduševljena viđenim, a po završetku trećeg čina sudionike su spektakla ispratili dugim ovacijama te povicima bravo.
Kao i prošle godine, i ovoga ćemo ljeta u naslovnoj ulozi operne dive Florie Tosce gledati zvijezdu riječke Opere sopranisticu profinjena glasa Olgu Kaminsku a njezin je ljubljeni Cavaradossi riječki tenor Davor Lešić, dok je uloga zlotvora Scarpije povjerena izvrsnom bugarskom baritonu Valentinu Enčevu. Taj blistavi trolist okrunjen je i pohvalama kritike poput one Trpimira Matasovića s Radija 101: „ Olga Kaminska naslovnu je junakinju portretirala kao iznimno snažnu, ali i podvojenu osobnost, te je upravo stoga njena potresna izvedba arije „Vissi d’arte“ donijela vrhunac emotivnog naboja čitave predstave. Prekaljeni profesionalac Valentin Enčev bio je prikladno zlokoban Scarpia, odlično podcrtavši vokalnu sugestivnost maestralnom i promišljenom scenskom  gestom. Tim je dvijema jakim osobnostima zadovoljavajuće parirao i Davor Lešić…“.   Pohvale kritike išle su i na račun redatelja Damira Zlatara Freya i maestre Nade Matošević koji su imali dovoljno hrabrosti da prvi na svijetu postave „Toscu“, ponovimo, u jednom danu na tri lokacije pred publikom (takve su izvedbe u Rimu, naime, upriličene samo za kamere). Stoga ne čudi kako je istaknuti hrvatski kritičar Branimir Pofuk zaključio: „Uzbudljivost ovakve „Tosce“ nadmašiti može samo Rim“, jer tri riječka kulturno-povijesna lokaliteta uspješno su „odigrala“ originalne lokalitete u Rimu- crkvu Sant’ Andrea della Valle, palaču Farnese i tvrđavu Sant’ Angelo.
U ostalim su ulogama: Siniša Štork (Cesare Angelotti), Rober Kolar (Crkvenjak), Saša Matovina (Spoletta), Dario Bercich (Sciarrone; Ključar), Vanja Zelčić (Pastir).
Redatelj Damir Zlatar Frey potpisuje i scenografiju, kostimografiju i scenski pokret dok je oblikovatelj svjetla Raffaele Cavarra. Asistent scenografa i kostimografa je Anton Plešić, asistent dirigentice i zborovođa je Igor Vlajnić a koncertni majstor Romeo Drucker.

Blagdan sv.Leopolda u Prudu 12.05.2009

Blagdan svetog Leopolda Bogdana Mandića svećano je proslavljen i u Prudu, svečanom sv. misom i procesijom. Povodom blagdana organizirana je i humanitarna akcija "Neretvansko srce" gdje su se prodavale svijeće i suveniri,sav novac odprodaje ide u humanitarne svrhe.Kao i prošle godine Pruđanci su nakon svete mise organizirali večeru za svesvećenike i pjevače crkvenog zbora te se još jedan put pokazali kao izvrsni domaćini.

Križ Sv. Damjana i proslava blagdana Sv. Leopolda na Pojišanu u Splitu

U sklopu obilježavanja proslave 800-te obljetnice franjevačkog pokreta, kojoj se i mi braća kapucini u Hrvatskoj pridružujemo posebno u našem Svetištu Gospe od Pojišana u kojem ove godine slavimo 100-tu obljetnicu prisutnosti, kao simbol ujedinjenja u molitvi svih franjevaca širom svijeta za taj veliki jubilej sve franjevačke samostane i župe u našoj domovini obilazi franjevački križ Sv. Damjana iz Asiza s kojeg je Raspeti Krist sv. Franji Asiškom na početku njegovog obračenja progovorio "Franjo, idi i popravi moju Crkvu!"

U naše Svetište i samostan ovaj križ došao je u subotu, 9. svibnja 2009. godine, - dan prije podjeljivanja sakramenta krizme u župi i prvog dana trodnevnice za blagdan Sv. Leopolda Bogdana Mandića, zaštitnika hrvatskih kapucina. Sretni smo što nam je križ došao baš u to znamenito vrijeme.

Dolaskom križa započeli smo trodnevnicu za blagdan Sv. Leopolda, a program trodnevnice bio je slijedeći:

9. Svibnja 2009. - subota:
Svećani doček Križa Sv. Damjana prije večernje mise, poklon križu i molitva
u 19,00 sati - sv. misa trodnevnice koju je predvodio i propovijedao fra Drago Vrgovac, gvardijan

10. svibnja 2009. - nedjelja:
u 10,00 sati - Euharistijsko slavlje podjeljivanja sakramenta sv. Potvrde - predvodio je i podjelio sakramenat krizme dr. Marinko Vidović - profesor na KBF-u u Splitu
u 18,30 sati - Franjevački križni put
u 19,00 sati - sv. misu trodnevnice - predvodio je i propovijedao fra Mirko Varga-Ljubić župni vikar

11. svibnja 2009. - ponedjeljak:
u 18,30 sati - Franjevačka krunica - sa razmatranjima o križu Sv. Damjana
u 19,00 sati - sv. misu trodnevnice - predvodio je i propovijedao fra Miljenko Vrabec, župnik

12. svibnja 2009. - utorak: BLAGDAN SV. LEOPOLDA BOGDANA MANDIĆA
Svečanu sv. misu blagdana u 19,00 sati predvodio je i propovijedao vlć. Luka Prcela, dominikanac. Nakon mise bio je ispračaj križa Sv. Damjana iz našeg Svetišta.

Miljenko Vrabec

Obilježen blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića – zaštitnika Taborišta

Povodom obilježavanja sv. Leopolda Bogdana Mandića zaštitnika Taborišta, u mjesnom domu održana je svečana sjednica Vijeća mjesnog odbora Taborište kojoj je nazočio i gradonačelnik Grada Virovitice Ivica Kirin,te direktori gradskih komunalnih poduzeća ''Flore'' Željko Iharoš,''Virkoma'' Zdravko Per i ''Plina Vtc'' Zvonko Kožnjak. Tom prigodom predsjednik Vijeća mjesnog odbora Taborište Željko Mandić u kratkim crtama upoznao je nazočne sa svime što se je na području Taborišta učinilo u protekle četiri godine, od uređenja doma, rekonstrukcija Krležine, Slavonske i Istarske ulice, pa sve do izgradnje crkve i škole koje su pred završetkom. Posebno se zahvalio Ivici Kirinu i Gradskoj upravi koji su spriječili zatvaranje pružnog prijelaza u Podravskoj ulici kako su to željele Hrvatske željeznice, što će u konačnici rezultirati izgradnjom pružnog prijelaza sa svjetlosnom signalizacijom.

Gradonačelnik Kirin istaknuo je odličnu suradnju sa mjesnim odborom posebno naglasivši njihovu želju da Taborište u budućnosti pretvore u jedno od najljepših gradskih četvrti u Virovitici.

U večernjim satima organiziran je i prigodni program u kojem su sudjelovali i virovitičke mažoretkinje te KUD Virovitica.

ŽIVOT ŽUPE SV. LEOPOLDA - TABORIŠTE (VIROVITICA) - POGLEDAJTE VEZANI ČLANAK