19 prosinca 2008

"JA SAM VRATA..."

Prema Iv 10, 1-10.
Isus reče: "Ja sam vrata, kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i dato nalaziti...“


Ljubav je teško dokučiti zatvorenog srca.
Kad su pitali Isusa u tijeku njegove muke zašto sam sebe ne spasi kad je tolike druge spasio i kad je Božji poslanik na zemlji, on im je odgovorio da je velika ljubav njegova, a veliko milosrđe Očevo, da bi se ijedna osoba koja u njega uzvjeruje po njegovoj muci izgubila!
Navedeno nedjeljno čitanje, govori nam da dobrota, oprost i milosrđe koje su manifestirani Isusovim životom, otkupiteljsko su djelo njegove muke. Čovjek nailazeći na prepreke svakodnevnog života, postavljajući sebi različite ciljeve, kročeći ulicama nepoznatih gradova, želeći obronke svojih želja pretvoriti u plodne oranice sigurnosti..., može doći u prilike različitih kušnji.

Niti ljudskih puteva nepredvidive su kad čovjek svoju sudbinu veze o samog sebe. Isus jednom reče: "Gdje su dvojica poradi Mene, tu sam i ja". Drugim riječima, nitko nije sam, dok je ljubav njegov predznak...
Govoreći o Ljubavi, a koristeći veliko slovo „Lj“, mislim na Božansku ljubav koja danonoćno bdije uz nas. Ta Ljubav manifestirana je u: Praštanju, Dobroti, Nadi i Milosrđu. Ponekad se mi ljudi znamo pouzdati samo u vlastitu sigurnost koja je postavljena na tankim nogama prolaznosti. Zato kad Isus kaže:" ja sam vrata, kroza me tko uđe spasit će se: i ulazit će i izlaziti i dato nalaziti..." govori nam slikovito o njegovim djelima, njegovoj otkupiteljskoj muci za čovjeka, o njemu kao prilici za naše bolje sutra, o njegovoj borbi za dah ljudske čežnje, a to je, složit ćete se, Ljubav.

Isusovo Uskrsnuće je Božji dar. Pristanak čovjeka da bude dionikom takve Ljubavi, a da pred njega nisu postavljeni nikakvi uvjeti, mali je korak za ostvarivanje svih njegovih želja.
Zato, kako znamo osjetiti lahor lijepog mirisa, a da ga ne vidimo, kako znamo prepoznati bistar šum nenametljivog izvora..., tako znajmo prihvatiti Ljubav, kao tijelo i djelo vlastite svakodnevice.

Nerijetko znamo svojom ljudskom slabosti grijeh stavljati kao balvan na putu urođene nam dobrote. Pogriješiti može svatko... "Slabost je moja prilika,“ kaže Isus. Na to se narod koji je sjedio na travi zagledao jedan u drugog... Potom im Isus objasni: Pastir pošto imaše mnogo
ovaca, a jedna se izgubila..., nije rekao imam ih i ovako dovoljno, što će mi ta jedna, već je krenuo po tu jednu, izgubljenu ovcu, našao je, i izbavio iz očite pogibelji...

Želim bih vam reći... nije bitna pogreška, bitna je nada. I kad dođu trenuci teški, kad slabost dođe u kušnju, Očeva ruka nad Vama bdije. Ljubite, volite, praštajte...
Često se nalazimo u kušnjama. Često i znanje ustukne pred izazovima kušnja i ljubavi. Ako znamo da je trnovita kruna stajala na Isusovoj glavi, krvavi znoj curio niz nju i padao na njegovo tijelo te da je činom svoje muke i patnje na križu, Isus, taj Božiji dar ljubavi, odnio sve grijehe s ovoga svijeta, onda se nemojmo čuditi kad kažu: "Ljubav, ta divna mjera ljudskog znanja".
I zato kad Isus reče: "Ja sam vrata, kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će, i izlaziti i dato nalaziti" vjerujmo u te njegove riječi... Jer polja koja nam se nude po velikom Otkupljenju, zalijevana vrijednostima ljubavi, dobrote i praštanja, čisti su dar urođenoj vrijednosti čovjeka. Budemo li voljeli, a ne zamjerali, budemo li praštali, a ne kažnjavali, budemo li pokušavali, a ne odustajali - a sve to pod jednim nazivnikom, „Ljubav“, tada ćemo znati...Vrata nam nikad zatvorena biti neće!!!

Maro Jović, Prijeko, Dubrovnik

18 prosinca 2008

Gdje se sakrila ljubav?



Ovo nije još jedan u nizu tekstova gdje će vam se pokušati objasniti što je to ljubav.
Ovaj članak je nešto kao moj mali protest na sve one situacije kad nam se 'smrači' čim čujemo riječ ljubav. Danas se ta riječ prečesto upotrebljava i njome se opisuje previše toga pa
je zato izgubila na vrijednosti i sjaju, Kad u razgovoru sa svojim mladim prijateljima spomenem kako je ljubav nešto prcdivno, posebno i plemenito, najčešće ispada da baš i nisam 'pri
sebi'. Naime, većina njih ljubav povezuje sa odnosom prema svom dečku, tj. curi. U tim odnosima često bivaju povrijeđeni i nastaju rane na srcu. Tada na ljubav gledaju sa bolom i razočaranošću. No, ako smo nekog iskreno i čisto voljeli, onda tu nema mjesta žaljenju. Kao što u jednoj od duhovnih obnova reče moj dragi prijatelj vlč. Toni: na kraju ćemo biti suđeni po ljubavi. Ona ljubav koju dajemo nipošto nije izgubljena. Ukoliko nekome poklanjamo svoju ljubav, tada smo nekako mirniji, sretniji jer možemo dati dio sebe. I tu se očituje plemenitost ljubavi. Nije ljubav samo to ako smo sa nekim «u vezi». Predivno je kad se dvoje voli, samo treba biti na oprezu da ne dođe do toga da postanemo ovisni o onom drugom. Mi smo samo ljudi i ne treba u onom drugom vidjeti savršenstvo jer samo je Bog savršen i vrijedan idealizirani a. Ljubav je za mene sve što me okružuje, sve odiše Stvoriteljevorn. ljubavlju prema stvorenjima.

Pa, dobro, gdje se to sakrila ljubav?


Bog je sjeme svoje ljubavi usadio u svakoga od nas, ta stvorio nas je sa ljubavlju. O nama ovisi hoćemo li dopustiti da sjeme Božje ljubavi u nama raste i donosi plodove ili ćemo ga ugušiti svojom sebičnošću i ohološću. No, unatoč svemu, ljubav se sakriva u svakome od nas. Potražimo
je, zalijmo poniznošću i bit ćemo iz nenađeni plodovima. Ne treba komplicirati. Zato nam je i često tako teško jer smo si sve zakomplicirali. Ljubav je došla na svijet u obliku malenoga opet velikog Djeteta Isusa, od Njega dolazi svaka vrsta ljubavi. Dopustimo Mu da nam pokaže svu ljepotu ljubavi. A ljubav možete naći svugdje; u osmijehu dragih ljudi, u iskri sreće što sjaji u oku, u igri sa malenima, u razgovoru sa ljudima... Ljubav ima puno oblika i veličina i uvijek odiše jednostavnošću. Da se ne izgubite u mojim «fi lozoiijama» preporučam vam da pročitate tekst u
NZ 1 Kor 13. Tu ćete naći sve detalje o ljubavi. Srdačno vas pozdravljam jednim od opisa kako treba voljeti: «Potpuno voljeti - tako ćeš imati udjela u Božjoj naravi, tako će u tebi opet postati vidljiva Božja siika». P. Bosmans

Anika Sačić, Turčin – Varaždin

Zašto se na najnoviji broj Ljudima prijatelja čekalo sve do sada?

Ovaj tjedan je obljavljen novi broj našeg lista i to kao božićni dvobroj (br 3 i 4/2008).
Zašto prethodni broj, najavljen i na ovome mjestu za rujan-listopad nije uopće izašao i zašto ovaj božićni broj izlazi kao dvobroj?

Naime, početkom ove školske godine u mjesecu rujnu, kada je trebao izaći najavljeni broj, suočili smo se s personalnim promjenama nakon Provincijskog kapitula Hrvatske kapucinske provincije održanog u svibnju mjesecu ove godine. Tom prilikom je naš list dobio novog urednika. Umjesto dosadašnjeg glavnog urednika fra Nikole Bašneca izabran je novi - fra Zlatko Šafarić. Potom smo se opet suočavali kroz mjesec rujan i listopad sa preseljenjem mjesta uredništva. Tako se silom sadašnjih prilika glavni urednik lista nalazi u Karlobagu, list se tehnički uređuje trudom tehničkog urednika fra Miljenka u Splitu, a tiska se u Osijeku u našem Centru Sv. Leopold, odakle se list šalje i na adrese naručitelja. Svaki daljnji komentar nije potreban....
Stoga se ispričavamo svim čitateljima koji su ostali zakinuti za prethodni broj koji je trebao izaći, i molimo vas za razumijevanje. U ovom božićnom dvobroju - s tim u skladu na povećanom broju stranica - nači čete mnoštvo zanimljivih sadržaja. Neki od njih su i oni koji su trebali biti objavljeni u rujanskom broju.

Nova je godina pred nama, a sve poteškoće su se polako riješile i život uredništva, te napor oko uređivanja lista se ustalio. Nadamo se da će vam naš list ostati i dalje zanimljiv, trudit ćemo se uvijek ostati što više aktualni, čemu pridonosi i ovaj svojevrsni web-portal lista, te u ovom časopisu donositi sve zanimljivije sadržaje. Zahvaljujemo dosadašnjem glavnom uredniku, fra Nikoli Bašnecu na njegovom nesebičnom i požrtvovnom trudu u dosadašnjem uređivanju lista i veseli nas da će i dalje svojim radovima doprinositi bogatstvu sadržaja, a novom uredniku Zlatku Šafariću želimo sretan rad! Također zahvaljujemo i vama, dragi čitatelji, za sve vaše radove, zahvale i priloge koje ste nam do sada slali. Preporučamo se i dalje u vašu suradnju, pišite nam, komentirajte, šaljite svoje radove.

Slijedeći broj tiskanog izdanja izlazi u mjesecu ožujku, pred blagdan Uskrsa, a na ovom portalu možete pronalaziti i dalje uvijek nove i svježe informacije.
Napominjemo da sve ono što se nalazi u tiskanom obliku, ne mora ili se ne nalazi u ovom web-izdanju, također vrijedi i obrnuto.

Svima vam već sada želimo sretan i blagoslovljen Božić, te blagoslovljenu Novu 2009. Godinu!
Mir i dobro!

Uredništvo

Prelistajte najnoviji broj:

04 prosinca 2008

Započelo obilježavanje 800. obljetnice utemeljenja Franjevačkoga reda


Zagreb, 01.12.2008. Replika Križa koji je obilježio Franjin život, hodočastit će franjevačkim crkvama i zajednicama Hrvatske i Bosne i Hercegovine tijekom ove jubilarne godine koja će trajati do 19. rujna 2009.

Na prvu nedjelju došašća, 30. studenoga, pod geslom "Idi, Franjo, i popravi moju kuću!" započelo je obilježavanje 800. obljetnice franjevačke karizme.
Proslava jubilarne godine započela je u Zagrebu u crkvi Majke Božje Lurdske svečanim dočekom Križa iz crkve Sv. Damjana u Asizu. Križ su u crkvu unijeli provincijali franjevačkih zajednica sa sjedištem u Zagrebu: Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Đuro Hontić, Provincije trećoredaca glagoljaša fra Ivan Paponja, Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Ivica Petanjak i Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željko Železnjak. Svečanost dočeka Križa i molitveno-meditativno slavlje predvodio je predsjednik Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine dr. fra Željko Tolić, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.
Na početku slavlja okupljenim redovnicima i redovnicama, kandidaticama, bogoslovima i sjemeništarcima, te članovima Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži obratio se predsjednik Odbora za proslavu 800. obljetnice utemeljenja Franjevačkog reda u Zagrebačkoj nadbiskupiji fra Đuro Hontić. Istaknuo je kako je ovo okupljanje prigoda posvijestiti da je svakome potrebna duhovna obnova, snažnije i iskrenije otvaranje Bogu. Stoga ovaj hod Križa koji započinjemo na početku jubilarne godine neka donese obilat rod.
U vremenu kada nas svakodnevno zasipaju crne kronike i loše vijesti, unatoč tome što se ponosimo kršćanstvom, čini se da ga ipak ne prepoznajemo kroz životne križeve. Crkva i kršćanstvo nisu veletrgovina vjerskih vrednota u koju čovjek uđe i uzme što mu se sviđa. Kršćanstvo je Božji poziv, ne može se uzeti samo ono što nam se dopada, jer bi to bilo omalovažavanje Kristova križa, rekao je provincijal Hontić te pozvao sve da se na početku jubileja zaustave pred Križem, i to ovim s kojega je sveti otac Franjo od Gospodina čuo poziv "Franjo idi, popravi mi Crkvu". Dopustimo i mi, da i nama Gospodin progovori, te da se po nama, po našim djelima i životima širi kraljevstvo Božje, zaključio je poziv Hontić.
Započinjući molitveno slavlje, dr. Tolić je istaknuo kako je ova godina zahvalnosti prisjećanje na razgovor što ga je Raspeti iz Svetog Damjana vodio s mladim Franjom. Zbog toga želimo primiti Raspetoga u našu zajednicu, dopustiti da nas rasvijetli njegova ljepota i da nas dodirne i protrese njegova poruka. Okupljeni u molitvi zahvaljujmo Ocu milosrđa na daru života, na prijateljstvima koja nam daruje i na pozivu da popravimo Crkvu, rekao je Tolić. Kratko razmišljanje naslovljeno "Svevišnji, dični Bože" bilo je poticaj za razumijevanje odnosa Franje prema raspelu. On se moli Gospodinu prikazanom ne u trpljenju, nego u slavi: križ je prijestolje, raspinjanje je uzvisivanje, na raspelu je Uskrsli, oči su mu otvorene; On je Živi! Spoznajući to, Franjo upućuje molbu "rasvijetli tamu moga srca", tj. da ne živi samome sebi, već da Krist postane središte čitavog njegova života, kako bi vršio njegovu volju.
Nakon objašnjenja Križa i promišljanja, nazočni su u procesiji iskazali štovanje Križu. Nakon molitvenog slavlja pred Križem, koncelebriranu misu predvodio je fra Pero Vrebac, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Ovom misom su ujedno započele pučke misije, koje će tijekom prvog tjedna došašća u župi Gospe Lurdske predvoditi Vrebac. Propovjednik je podsjetio kako je Franjo provodeći mnogo vremena pred križem, i to otvorenih očiju, naučio nešto veliko od Isusa. Isus je ovdje na križu potpuno slobodan, otvorenih očiju gleda svijet koji je spasio. U njegovim ranama nema čavala, slobodan je, neprikovan. Isus je srušio zid koji dijeli život od smrti, i darovao nam život vječni.
I Franjo uči od Isusa prelaziti granice, napomenuo je propovjednik, te je istaknuo tri primjera iz Franjina života. Grleći gubavca Franjo prelazi psihološku granicu: odvaja se od svijeta zdravih ljudi, ulazi u svijet bolesnih, zaraženih, riskira vlastiti život, da bi onda bio obogaćen tim iskustvom. Franjo prelazi i moralne granice, rekao je propovjednik te podsjetio na jednu zgodu kad je Franjo pao u ruke razbojnika koji su ga bacili u dubok snijeg. No, on ih nije proklinjao, već je za njih molio, a po povratku u zajednicu poslao im najbolji kruh i vino što su braća imala. Sve je to rezultiralo da su neki razbojnici počeli razmišljati o promjeni dotadašnjeg načina života.
Tako je Franjo približavajući se moralno nepodobnima prešao moralne granice svoga vremena. I naposljetku, Franjo je prešao i religijsku granicu, kada je otišao sultanu. Ovi primjeri nam potvrđuju kako je Franjo izvrstan učenik Isusa Krista, rekao je propovjednik. Sve je pozvao da vrijeme proslave jubileja, ali i došašće bude uistinu vrijeme ispunjeno ne praznim čekanjem, već dobrim djelima.
Evo prigode, Franjo nam nudi velike mogućnosti, o nama ovisi hoćemo li slijediti Isusa rušenjem zidova i bedema straha oko nas, rekao je na kraju propovijedi Vrebac. Replika Križa koji je obilježio Franjin život, tijekom ove jubilarne godine koja će trajati do 19. rujna 2009. godine, odlukom provincijalki i provincijala okupljenih u Vijeću franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine "hodočastit" će franjevačkim crkvama i zajednicama.
Bit će to prilika za susrete, zajedništvo, produbljivanje u franjevačkoj teologiji i kristocentrizmu koji je bio u središtu Franjina života i njegovu "popravljanju kuće", odnosno Crkve.
IKA/Ljudima prijatelj

Reportaža iz Župe SV. Leopolda Mandića u Sirobuji - Split

ŽUPA SA ŽUPNIKOM U KONTENJERU










O župi sv. Leopolda Mandića u Splitskoj Sirobuji već smo pisali na ovom portalu našeg lista. Reportaža o ovoj župi izašla je u novom broju "Glasa koncila" za ovu nedjelju, 7. prosinca 2008.

Župa sv. Leopolda Mandića ima oko 650 obitelji i više od 4.000 župljana. Malo je obitelji s manje od troje djece, a malo je i umiranja za razliku od ostalih župa. Kako su u župi pretežno doseljenici, pokopi su uglavnom u župi odakle dolaze, pa je tako u ovoj godini bilo tek nekoliko sprovoda. Godišnje krštenja bude do 50, zapravo dosad je raspon od 30 do 50. Neki svoju djecu krštavaju u župi odakle potječu. U župi je u ovoj godini bilo devet vjenčanja.

»Danas u društvu poremećenih odnosa i gubitkom promicanja sustava vrijednosti jedino Crkva može okupiti ljude i dati im nadu. Tu je sto posto katoličko stanovništvo i to su vjernici kojima je crkva bila potrebna. Ohrabrujuće je što u crkvu dolazi puno mladih ljudi, a naš župnik don Josip Delaš sinonim je mjesta. Iznimno se dobro slažemo. Kad su god neke manifestacije važne, sve uskladimo. Navrijeme smo shvatili da se mora paralelno izgrađivati i voditi računa o djeci i mladima«, kaže predsjednik kotara Grubišić.

Na istočnoj strani ulaza u Split nalazi se mjesto Sirobuja. Rese ga lijepe obiteljske izgrađene kuće, brza prometnica. Naselje je stanovita poveznica Stobreča, odnosno Kamen Šina sa Splitom, zapravo to je splitsko predgrađe s istočne strane. Uz lijepe izgrađene kuće još se gradi te naselje nije do kraja popunjeno i dovršeno. Tako je u izgradnji pastoralni centar uz dominantnu lijepu crkvu sv. Leopolda Mandića. Uz crkvu je kontejner u kojem živi župnik don Josip Delaš. Ondje se u vrlo skromnim uvjetima nalazi župni ured i stan. Crkveno, Sirobuja potpada pod Splitsko-makarsku nadbiskupiju....

Više pogledajte na slijedeći link

IMPRESSUM

LJUDIMA PRIJATELJ - Glasnik Sv. Leopolda Bogdana Mandića
Časopis za vjersku kulturu i informaciju

Nakladnik: HRVATSKA KAPUCINSKA PROVINCIJA
Centar za promicanje i štovanje svetog Leopolda B. Mandića
Uredničko vijeće: Zlatko Josip Šafarić, Miljenko Vrabec, Ante Kukavica,
Stalni suradnici: Nikola Bašnec (Zagreb)
Nikola Stanislav Novak (Dubrovnik); Suzana Peran (Zagreb); Juro Šimić (Zagreb); Dubravka Rovičanec (Zagreb); Mira Šincek (Varaždin); Stjepan Novoselec (Zagreb); Maro Jović (Dubrovnik); Anika Sačić (Varaždin)
Glavni urednik online-izdanja: Miljenko Vrabec (Split)


Kontakt: ljudima.prijatelj@gmail.com