14 prosinca 2009

10. OBLJETNICA SMRTI VELIKOG HRVATSKOG TEOLOGA - TOMISLAVA ŠAGI-BUNIĆA

Šagi-Bunić, teolog civilizacije ljubavi

Kardinal Bozanić istaknuo je kako poruka franjevca kapucina Tomislava Janka Šagi-Bunića predstavlja polazište za novo promišljanje evangelizacije u trećem tisućljeću.

Teologu je potrebna usidrenost u vjerničku zajednicu, kao što je vjerskoj zajednici potrebna služba teologa – rekao je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić koji je u subotu 12. prosinca predvodio misno slavlje u zagrebačkoj crkvi sv. Mihaela, u Dubravi, prigodom 10. obljetnice smrti velikog hrvatskog teologa prof. dr. Tomislava Janka Šagi-Bunića.

Kardinal Bozanić podsjetio je kako je Šagi-Bunić bio jedan od onih teologa čije su pouke i propovijedi bile dobro razumljive i djeci i starijima. “Čitavim tijelom, držanjem, gestama, riječima i naglascima posredovao je dostojanstvo i svetost čina, ali i toplinu srca, te prije svega duboku vjeru“, dodao je kardinal.

Život tog hrvatskog teologa bio je obilježen promicanjem ostvarenja civilizacije ljubavi. Kardinal Bozanić stoga je citirao riječi Šagi-Bunića: “Uzajamna ljubav među vjernicima u Crkvi ostaje za nas same vjernike jamstvo da mi imamo Boga, da je on u nama, a to je onda i znak svijetu da ima Boga i da on ljubi ljude. Nedvojbeno je, dakle, da civilizacija ljubavi mora početi iz Crkve, od nas vjernika“.

Kardinal Bozanić istaknuo je kako poruka franjevca kapucina Tomislava Janka Šagi-Bunića predstavlja polazište za novo promišljanje evangelizacije u trećem tisućljeću. “On proročki poručuje da stojimo ili pred zatorom svijeta ili pred novom budućnošću svijeta, a po srijedi je samo jedan put – civilizacija ljubavi“, rekao je kardinal Bozanić.

“Teolog Šagi nam je danas i izrazit primjer želje da se ne stoji, nego da se kreće naprijed, prema onome što smo po savjesti, u svjetlu Božje riječi, spoznali da je potrebno i korisno odgovorno činiti, tamo gdje smo postavljeni“, naglasio je zagrebački nadbiskup i zahvalio Bogu za velika djela koja je ostavio po vjernom i samozatajnom služenju teologa Šagi-Bunića.

Istog dana, u sklopu obilježavanja 10. obljetnice smrti Šagi-Bunića, održan je na zagrebačkom Kaptolu znanstveni simpozij "Vizionar i učitelj" na kojem su sudjelovali brojni teolozi iz Hrvatske. Tijekom simpozija predstavljena je i knjiga pokojnog Šagi-Bunića: Kristologija Prokla Carigradskog. (Križ Života)

Fotografije

 
 
 
 

12.12.2009 tekst i fotografije: Hrvoje Cirkvenec

08 prosinca 2009

400 GODINA KAPUCINA U HRVATSKIM KRAJEVIMA

Na blagdan Bezgrešne, 08. prosinca, u Rijeci, prvom kapucinskom samostanu u našoj domovini, započinje obilježavanje velikog jubileja 400 godina dolaska prvih kapucina u hrvatske krajeve.

Tek što je jubilarna godina 100-godišnjice djelovanja kapucina u Splitu, na Pojišanu, 15. studenog ove godine završila, eto nam novog jubileja: na današnji dan prvi kapucini su prije 400 godina kročili po prvi puta na hrvatsko tlo i tada, 1609. godine osnovali prvi svoj samostan u Rijeci. Obilježavanje ovog jubileja, koje će se kroz narednu godinu odvijati u svim kapucinskim samostanima u Hrvatskoj (Osijek, Varaždin, Zagreb, Rijeka, Karlobag, Split i Dubrovnik) započinje danas u Rijeci, u prvom kapucinskom samostanu i danas svetištu Gospe Lurdske kojeg je izgradio prvi hrvatski provincijal fra Bernardin Škrivanić, svečanom sv. misom u 19,oo sati.

Pojedinosti od danas pratite na www.kapucini.hr, a nešto više o dolasku prvih kapucina u Hrvatsku saznajte pod dolazak kapucina u hrvatske krajeve. a o aktivnostma vezanim uz ovaj jubilej saznajte više ovdje.

13 studenoga 2009

IMA LI ISUS MOBITEL?


Bila je nedjelja, i evanđelje u kojem Isus svoje učenike poziva na odmor, na osamu, na samotno mjesto (Mk 6,30-34). Naš župnik je imao i opet prekrasnu propovijed; tumačio nam je kako je potrebno ponekad povući se u osamu, gdje ćemo imati više sluha i vremena za Boga i ono što nam On želi reći. Spomenuo je današnju naprednu tehnologiju, pa i to kako „moramo“ uvijek biti na raspolaganju i kako mobitel „mora“ uvijek biti pri ruci. Želio nam je dati do znanja da nismo roboti koji uvijek moraju biti dostupni za sve i svakoga, a na sebe zaboravljamo. Tako, u jednom trenutku reče: „Pitam se, bi li Isus da je danas ovdje, tjelesno prisutan, imao mobitel?“ Naravno, mnogima je tim pitanjem izmamio osmijeh. A mene ponukao na razmišljanje.

Svi mi mislimo da poznajemo Isusa, kao „On je i tak uvijek tu i znamo sve o Njemu“. No, to nije baš točno; uvjereni smo da znamo sve o Isusu i uzimamo Ga 'zdravo za gotovo'. I ja mislim da poznajem Isusa; no zaključujem da ću Ga tek nakon ovoga života (naravno, ako to zaslužim) do kraja upoznati. Sada znam samo onoliko koliko mi vjera nalaže, a meni to nije dovoljno. Za mene je Isus živ, i mogu reći da je to mali napredak jer nije bitno samo znanje, potrebna je i ljubav i poniznost i otvorenost srca da bi mogla reći da poznajem Isusa. Još uvijek (unatoč tome što sam završila svoje školovanje) učim, slušam, čitam i naslućujem o Njemu. Stoga, nisam mogla odmah odgovoriti na to, bi li Isus danas imao mobitel. Srce mi govori da, jer je u svoje vrijeme kada je tjelesno bio prisutan u našem svijetu, živio kao i svi ljudi ondašnjeg vremena, da bi i danas vjerojatno imao mobitel. Ne da se „pravi faca“ već da onima koji su i opet zaboravili na Njega, pošalje sms i malo ih priupita kako su, gdje su...

No zapravo, kao što reče netko mudar; Isus je dovoljno blizu onima koji Ga traže i dovoljno dalek onima koji Ga ne žele naći. Naš Isus sve zna i može. Za ono što čini u našim životima ne treba čak ni mobitel, ni laptop itd. Da, sve je to nama danas potrebno, ali treba znati sve ravnomjerno rasporediti. Važno je imati ravnotežu i granicu u svemu. A sad vas pozivam da i vi sebi odgovorite na pitanje bi li Isus imao mobitel. Ne treba brzati sa odgovorom, pitanje je mudro postavljeno i iziskuje malo razmišljanja. Ali, slušajte srce, ono je rijetko kad u krivu. Sa bukom mobitela ili bez njega, pozdravljam vas ovim mislima:“Kad se umoriš trčeći za zvijezdama da ljudima u noći doneseš malo svjetla, spusti se tiho na zemlju i osluškuj izvor. Prodreš li dovoljno duboko u srž stvari, dobit ćeš oči za gledanje i uši za slušanje nevidljivih stvari.“ P. Bosmans

Anika Sačić

Mesić razgovarao s Papom




Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić stigao je u službeni posjet Vatikanu gdje ga je u privatnu audijenciju primio papa Benedikt XVI. Mesić je Papu obavijestio o stanju u Hrvatskoji i regiji te ga pozvao dao posjeti Hrvatsku. Benedikt XVI. izrazio je zadovoljstvo ulaskom Hrvatske u Europsku uniju.

I Thompson kod Pape
Nakon susreta s Papom Mesić se sastao i s državnim tajnikom Svete Stolice kardinalom Tarcisiom Bertoneom. Posjetit će i grob pape Ivana Pavla II., s kojim se više puta susretao za njegova pontifikata, i u Vatikanu i u Hrvatskoj.

Rasprava o križevima u javnim ustanovama
Trenutačno se u Italiji raspravlja o uklanjanju križeva iz svih državnih ustanova. To je pitanje pokrenuto nakon preporuke Suda za ljudska prava iz Strasbourga. Mesić je sličnu inicijativu preporučio i za Hrvatsku.

Bez raspela u talijanskim učionicama
Papa je od Mesića dobio dva dara - bareljef religijskog motiva koji predstavlja Mariju i Isusa (djelo mladog umjetnika Tomislava Buntaka, koji je dobitnik nagrade Vladimir Nazor za najbolju izložbu 2008.) i CD s uskrsnim napjevima s Hvara, koji su prošli mjesec upisani na UNESCO-ov popis nematerijalne baštine.


Anglikanski biskupi odbili Vatikan


Tristotinjak anglikanskih biskupa i nadbiskupa koji se protive ređenju homoseksualaca u svojoj Crkvi odbili su ponudu Svete Stolice da prijeđu na katoličanstvo. Ocijenili su kako nije trenutak da napuste svoju vjeru.

Nigerijski nadbiskup Peter Abuja, predsjednik Gafcona (Konferencije za budućnost anglikanaca u svijetu) u priopćenju objavljenom na mrežnoj stranici tog pokreta navodi da su anglikanci duboko zahvalni Papi na njegovoj ponudi. No duboko smo ožalošćeni što je sadašnja kriza u našoj dragoj anglikanskoj zajednici učinila nužnom takvu dosad neviđenu ponudu, dodao je Abuja.

Gafcon koji je utemeljen na summitu koji se od 22. do 29. lipnja 2008. održavao u Jeruzalemu ne priznaje vlast canterburyjskog nadbiskupa Rowana Williamsa.

Ti disidenti, koji tvrde da predstavljaju 35 milijuna vjernika, ili gotovo polovicu anglikanaca u svijetu i osuđuju ređenje homoseksualaca i duhovno propadanje Zapada, ističu da njihova inicijativa ne znači raskol, već osnutak Crkve u Crkvi, koji bi trebao potaknuti unutarnju reformu, prenosi Hina.

Anglikanska crkva se duboko podijelila kada je 2003. Američka episkopalna crkva za biskupa New Hampshirea zaredila Genea Robinsona, Amerikanca koji je javno priznao svoju sklonost istomu spolu i kada je 1989. za biskupa Anglikanske crkve prvi put zaređena jedna žena, Barbara Harris.

Papa proglasio pet novih svetaca


Papa Benedikt XVI. na Trgu svetoga Petra proglasio je petero novih svetaca. Time se broj svetaca proglašenih od početka njegova pontifikata popeo na 28. Na misi, koja je trajala dulje od dva sata, pozvao je svijet na nuklearno razoružanje.

Među proglašenim svecima je i prva svetica indijskoga podrijetla - Alfonsa od Bezgrešnoga Začeća (u svijetu Anna Muttathupadathu), indijska redovnica Kongregacije klarisa Trećega reda svetoga Franje.

Papa je svetim proglasio i talijanskoga svećenika Gaetana Errica, utemeljitelja Misionara Presvetoga Srca Isusova i Marijina, Mariju Bernardu Bütler,  utemeljiteljicu Kongregacije sestara franjevki Misionarki Marije Pomoćnice, te Narcisu od Isusa Martillo Moran - ekvadorsku laikinju.

Od danas je svetac i Zygmunt Szczęsny Feliński, vjerski reformator koji se posvećivao oživljavanju katoličanstva u Ruskome Carstvu.

12 studenoga 2009

Tko smije postati katolički svećenik?

Prije nekoliko mjeseci u Italiji se vodila rasprava u slučaju jednoga para koji se htio vjenčati u Crkvi, ali im je to bilo onemogućeno zbog toga što Zakonik kanonskog prava, kanon 1084. u paragrafima 1, 2 i 3 ženidbu proglašava nevaljanom po samoj svojoj naravi. Moje pitanje ne odnosi se na sakrament ženidbe, nego na sakrament svetog reda. Je li valjano zaređena osoba kakvu u ženidbenom pravu opisuje kanon 1084, tj. osoba kod koje je prisutna prethodna i trajna spolna nemoć (impotencija)? Ako takve osobe ne mogu sklopiti sakrament ženidbe, mogu li primiti valjano svete redove?
Čitatelj Branko L.

Vrlo je intrigantna »dvojba« Vašega pitanja, pa bi se iz »pučke mudrosti« moglo reći: tko nije za brak, nije ni za svećeništvo. Međutim, odgovor na Vaše pitanje ipak nije tako jednostavan, a nadamo se da nećemo dati previše »složen« odgovor na njega, premda je nužno reći da pojednostavljeni odgovor ne bi ničemu služio, posebno zato što će ga čitati i drugi vjernici, čitatelji našega tjednika.

Ponajprije, valja reći da ređenje u Katoličkoj Crkvi valjano prima samo kršteni muškarac (Zakonik kanonskog prava, kan. 1024), da nitko nema pravo na primanje sakramenta reda, te da se »svi zaređeni službenici u latinskoj Crkvi - izuzevši stalne đakone - izabiru redovito među neoženjenim muškarcima koji imaju želju obdržavati celibat 'radi kraljevstva nebeskoga'« (Katekizam Katoličke Crkve, br. 1579). Dakle, svećenički se kandidat odlučuje za drukčije življenje spolnosti od one koju se živi u braku, to jest svećenik se odlučuje za život u uzdržljivosti. Osim toga, da bi netko primio sveti red prezbiterata ili đakonata, traži se da kandidat (kad dovrši kušnju prema odredbi prava), po sudu svojega biskupa ili mjerodavnog višeg poglavara ima potrebne osobine, da ga ne priječi nikakva nepravilnost ni ikakva druga smetnja te da ispunja preduvjete prema odredbi kann. 1033-1039; da se provjeri ima li isprave o kojima je riječ u kan. 1050, te se mora obaviti provjera o kojoj se govori u kan. 1051. Preporučujemo da sami pročitate te kanone, ali i kanone od 1008. do 1054, kako ih sada ne bismo sve ovdje ponavljali, a govore o sakramentu svetoga reda.

Ono što je ipak važno istaknuti navodi se u kan. 1029: »Neka se rede samo oni koji, pošto se sve razmotri, prema razboritom sudu vlastita biskupa ili mjerodavnog višeg poglavara, imaju cjelovitu vjeru, koji, vođeni ispravnom nakanom, imaju potrebno znanje, uživaju dobar glas, besprijekorna su ponašanja i prokušanih vrlina te imaju druge tjelesne i duševne osobine primjerene redu koji treba da prime.« Od primanja redova isključuju se oni koje priječi bilo kakva smetnja, bilo trajna (koju ZKP naziva »nepravilnost«), bilo jednostavna; a nikakvu smetnju ne uzrokuje ono što nije sadržano u kanonima koji slijede nakon kan. 1040. Tako se u kan. 1041. jasno navodi da su »nepravilni za primanje redova: 1. onaj koji boluje od bilo kojeg oblika ludila ili druge duševne bolesti zbog koje se prosuđuje, nakon savjetovanja sa stručnjacima, da je neprikladan za pravilno vršenje službe; 2. onaj koji je počinio kažnjivo djelo otpada, krivovjerja ili raskola; 3. onaj koji je pokušao sklopiti makar i samo svjetovnu ženidbu, bilo da je sam ženidbenom vezom ili svetim redom ili javnim doživotnim zavjetom čistoće spriječen sklopiti ženidbu, bilo da je pokuša sa ženom koja je u valjanoj ženidbi ili je vezana istim zavjetom; 4. onaj koji je počinio hotimično ubojstvo ili obavljao pobačaj, ako je došlo do učinka, i svi koji su u tome djelatno surađivali; 5. onaj koji je teško i namjerno osakatio samog sebe ili drugoga ili je pokušao sebi oduzeti život; 6. onaj koji je izvršio čin reda pridržan onima koji su u redu episkopata ili prezbiterata, bilo da toga reda nema bilo da mu je njegovo vršenje zabranjeno nekom proglašenom ili izrečenom kanonskom kaznom.«

U sljedećem kanonu, 1042, nabrajaju se oni koji su jednostavno spriječeni za primanje redova: »1. onaj koji je oženjen, osim ako je zakonito određen za trajni đakonat; 2. onaj koji vrši službu ili upravu zabranjenu klericima prema odredbi kann. 285. i 286. o kojoj mora polagati račun sve dok, pošto napusti službu i upravu i položi račune, ne postane slobodan; 3. novokrštenik, osim ako je prema ordinarijevu sudu dovoljno prokušan«, dok se u sljedećem kanonu, 1043, određuje da su »vjernici obvezni smetnje za svete redove, ako koje znaju, otkriti prije ređenja ordinariju ili župniku«.

Iz svega rečenoga, jasno je da svećenički kandidat može biti samo duševno, psihički i fizički zdrava osoba (što ne znači da osobe koje imaju neki fizički nedostatak ne mogu biti svećenici), a Zakonik kanonskoga prava u smislu Vašega pitanja, vezano uz sakrament svetoga reda ne očituje se na taj način kao što to čini za sakrament ženidbe, te valja voditi točno računa o onome što o sakramentu ženidbe navodi kanon 1084, koji spominjete. Jednako tako, kao što valja znati da celibat nije tek »nemogućnost ostvarivanja spolnih odnosa«, to jest da nije samo »izostanak«, »odricanje«, »nemoć« - premda je željena i slobodno odabrana. Kod svećeničkoga poziva dva su aspekta koja se ne mogu odvojiti: besplatni Božji dar i slobodan čovjekov odgovor na njega. No, sama želja da se postane svećenik nije dovoljna i ne postoji pravo na primanje svetoga reda. Crkvi pripada - u njezinoj odgovornosti da definira potrebne uvjete za primanje sakramenata što ih je Krist ustanovio - razlučivanje prikladnosti onoga tko želi ući u sjemenište, da ga prati tijekom godina formacije i da ga pozove u svete redove, ako je procijenjeno da ima tražene kvalitete (usp. Pastores dabo vobis, 35-36). Razlučivanje ima li kandidat zvanja i je li zreo za njega teška je zadaća za rektore sjemeništa i druge odgojitelje, no velika se odgovornost očekuje i od kandidata za svećeništvo i bilo bi teško neodgovorno ako bi primio sveti red tajeći nedostatak nekoga od uvjeta koji se za svećeništvo postavljaju.

Glas Koncila, broj 46 (1847), 15.11.2009.

Rijeka: Započinju župni euharistijski kongresi


Euharistijski kongresi u župama Riječke nadbiskupije započet će u posljednje nedjelje u studenom u prvostolnom dekanatu, najavili su na tiskovnoj konferenciji održanoj u petak u Nadbiskupskom domu generalni vikar Riječke nadbiskupije mons. Emil Svažić i prvostolni dekan fra Stanko Dodig.
U sljedećih godinu dana gotovo svake nedjelje u nekoj od 80 župa nadbiskupije slavit će se euharistijski kongres, središnji događaj za svaku župu u Euharistijskoj godini. Samoj proslavi prethodit će temeljita priprema pa su tako trodnevnice uoči kongresa tematski određene kako bi istaknule različite aspekte euharistije i njezinu važnost za razumijevanje vjere.
U mjesecu uoči župnih kongresa za pojedine dekanate održavat će se dekanatske ili međužupne tribine posvećene euharistiji kako bi među vjernicima jačala svijest o središnjem mjestu euharistije u životu vjernika.
Priprema za kongrese župa prvostolnog dekanata započinje 9. studenog prvom edukativnom tribinom pod naslovom "Za život svijeta - socijalno značenje euharistije", koju će u kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske na Žabici održati dr. Jerko Valković.
Na konferenciji za tisak najavljena je i premijera mise Euharistijske godine "Krist naša nada" skladatelja Giovannija Geracija, koja će biti izvedena u nedjelju 8. studenog u 18 sati u crkvi Gospe Lurdske.
Prvu svečanu izvedbu mise koja je skladana u godini proslave 10. obljetnice Riječke nadbiskupije predvodit će fra Stanko Dodig, a pjevat će ju predstavnici župnih zborova uz voditelje i polaznike Nadbiskupijske škole za crkvenu glazbu, dok će orgulje svirati profesorica Kristina Puh. (ika / gk)

7.11.2009.

Predstavnici Facebooka, Googlea i Wikipedie na medijskom skupu u Vatikanu

Kako internet utječe na poslanje Crkve, kako ga biskupije i župe koriste u svakodnevnom pastoralu te kako Crkva uspijeva prevesti kršćansku poruku u današnju kulturu interaktivnosti – neka su od pitanja na koja će pokušati dati odgovor plenarna skupština Europske biskupske komisije za medije (CEEM), koja će se održati od 12. do 15. studenoga u Vatikanu na temu "Kultura interneta i crkvene komunikacije".

CEEM je specijalizirana komisija Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) koja prati razvoj medija i crkvenih komunikacija, pomaže biskupskim konferencijama u radu na tome području te po nalogu CCEE-a elaborira odluke vezane uz medijsku politiku.

Na skupu će sudjelovati stotinjak delegata među kojima biskupi predstavnici biskupskih komisija za društvena obavijesna sredstva uz pratnju stručnjaka, novinara i glasnogovornika biskupskih konferencija.

Skup će prvoga dana pozdraviti potpredsjednik CCEE-a zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Sudionicima će biti predstavljene promjene koje se događaju ne samo na internetu, već također u našim društvima, a osobito među mlađim naraštajima.

Predstavnici Facebooka, Googlea, mikroblog servisa Identi.ca te slobodne enciklopedije Wikipedia upoznat će sudionike s temeljnom idejom kojom su se vodili pri ostvarivanju svojih projekata, a govorit će i o tome kako korisnici, osobito mladi ljudi, koriste te stranice te o svojim budućim planovima.

O odnosu mladih s internetom sudionicima će govoriti sociolog, a s problemom cyber-kriminala upoznat će ih mladi švicarski haker i predstavnik Interpola. (ika / gk)
10.11.2009.

05 studenoga 2009

Vatikan s čuđenjem o presudi kojom se traži uklanjanje raspela iz talijanskih škola


slika Papin državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone je, na rubu tiskovne konferencije održane u rimskoj dječjoj bolnici Bambino Gesù, kritizirao nepravomoćnu presudu Europskoga suda za ljudska prava, kojom se od talijanske države traži uklanjanje raspela iz škola i drugih javnih ustanova.
Kardinal Bertone je pritom izrazio zadovoljstvo namjerom talijanske vlade da se žali na tu odluku kojom se talijansku državu osuđuje za navodno narušavanje sekularizma.
Kako je rekao ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice o. Federico Lombardi, riječ je o odluci koja je u Vatikanu primljena s čuđenjem i žaljenjem.
Raspelo je uvijek bilo znak dara Božje ljubavi te jedinstva i prihvaćanja za cijelo čovječanstvo, napomenuo je Lombardi. Žalosti nas to što ga se smatra znakom podjele, isključivanja ili ograničavanja slobode. Raspelo to nije, a nije to ni u općem osjećaju našega naroda.
"Na poseban način zabrinjava to što se iz svijeta odgoja želi isključiti bitni znak važnosti vjerskih vrednota u talijanskoj povijesti i kulturi. Religija daje dragocjeni doprinos u odgoju i moralnome razvoju ljudi, i bitna je sastavnica naše civilizacije. Pogrešno je i nesmotreno isključiti ju iz odgojne stvarnosti", rekao je Lombardi.
Osim toga, rekao je nadalje Lombardi, čudi što jedan europski sud oštro intervenira u predmetu koji je duboko vezan uz povijesni, kulturni, i duhovni identitet talijanskoga naroda. Taj put neće privući na ljubav i veće sudjelovanje u europskoj ideji, koju smo kao talijanski katolici snažno poduprli od samoga početka. Čini se kao da se ne želi priznati uloga kršćanstva u oblikovanju europskoga identiteta, koje je, naprotiv, bilo i ostaje bitno, naglasio je ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice. (ika / gk)
5.11.2009.

01 rujna 2009

CODEX SINAITICUS - Najstariji očuvani tekst izvorne Biblije - Online!

Najstariji očuvani, polucjeloviti primjerak Biblije, rukopis iz 4. stoljeća pisan na pergamentu starogrčkim jezikom, od danas je dostupan javnosti na internetskoj stranici www.codexsinaiticus.org.

Manuskript Codes Sinaiticus pronašao je njemački zanstvenik Konstantin von Tischendorf u samostanu na poluotoku Sinaju 1844. godine. Spis sadržava pola židovskog Starog zavjeta i veći dio kršćanskog Novog zavjeta, stoji u priopćenju knjižnice iz Leipziga.

Drugi rukopis, Codes Vaticanus, gotovo je jednake starosti, a fragmenti obaju dijelova Biblije u Svicima iz Mrtvog mora i Egipatski papirusi su stariji. Međutim, Biblija sa Sinaja jedinstveno je svjedočanstvo o onome što su kršćani, koji su govorili grčkim jezikom, čitali oko 350. godine.

Stručnjaci kažu da ova Biblija predstavlja prozor s pogledom u razvoj ranog kršćanstva i da njezina dostupnost nudi nove prilike istraživačima. Originalna verzija ovog dokumenta imala je oko 1.460 stranica, dimenzija 40 x 35 centimetara. Online izdanje sadržava 800 stranica.

Njemačko sveučilište, koje je imalo 43 lista pergamenta, udružilo se s londonskom Britanskom knjižnicom, koja je 1933. kupila 347 listova od bivšeg SSSR-a, kako bi napravili internetsko izdanje spisa. S vremenom će se na web ubaciti i šest listova koji se čuvaju u St. Peterburgu, te 38 listova koji su još u samostanu Svete Katarine na Sinaju. Bit će dostupan i prijevod.

Smatra se da je dokument očuvan već tisućljeće i pol zbog toga što je pustinjski zrak idealan za prezervaciju, te zbog toga što je samostan na kršćanskom otoku u muslimanskom moru tijekom povijesti ostao nedirnut.

MOŽETE GA PREGLEDATI AKO KLIKNETE NA SLIKU NA VRHU OVOG ČLANKA!
U DANAŠNJIM POPLAVAMA RAZNIH "BIBLIJA" I TAJNIH "EVANĐELJA" SRETNO PONIRANJE U NAJORGINALNIJI I IZVORNI TEKST BIBLIJE!

27 kolovoza 2009

KAKO IZGLEDA SAVRŠENI SVEĆENIK?

Uz svećeničku godinu...

Iza ovog naslova skriva se moja težnja da se malo zamislimo nad time kako se odnosimo prema svojim svećenicima; prema onima koji djeluju na našoj župi ali i onima koje susrećemo na svom životnom putu.

Previše prigovaramo a pri tome nismo ni svjesni težine svojih riječi. I ne samo to, zaboravljamo da svojim riječima i djelima, utječemo i na naše malene i mlade. Njihova srca još nisu iskvarena u tolikoj mjeri i lako padaju pod utjecaj naših riječi. Morali bismo paziti na to da njihove ranjive duše ne odvučemo u propast. Potrudimo se biti blaži u svojim oštrim primjedbama. Nekako se u narodu uvriježilo mišljenje da su svećenici ozbiljne osobe, bez bliskih prijatelja i bez smisla za humor. Imala sam tu milost upoznati nekoliko svećenika i svaki je poseban na svoj način. I budite sigurni, i oni su ljudi poput nas, osjetljivi i ranjivi. Znaju se naši svećenici itekako i smijati i šaliti, a naravno da imaju i svoje prijatelje.

I sama imam tu sreću da mi je jedan dragi svećenik, prijatelj. Unatoč višegodišnjoj svećeničkoj službi još je uvijek jako zaljubljen u Isusa i velika mu je želja da Isus Što više raste u nama. Ponizno je naviještao Isusa 'svojim' crncima u Beninu; i to neumorno i živo skoro 20godina! Nakratko je djelovao u svojoj matičnoj biskupiji a sada pak, za Isusa oduševljava mlade u susjednoj biskupiji. Unatoč tome što zna puno važnih ljudi, često visokoobrazovanih, ipak želi biti prijatelj i sa mnom, koja se ni po čemu ne ističem i nisam bolja od većine prosječnih ljudi. Moram reći hvala dragom Bogu i dobrom vlč. Toniju Štefanu na ovom prijateljstvu koje obogaćuje, a tu je i dragocjena, obostrana molitvena potpora.

Svakako, zahvalna sam Isusu i na svom, sada pok. župniku, mons. Valentu Bogadiju. Znam da mu nije bilo lako sa nama. Prečesto se prigovaralo i tražilo od njega savršenstvo. Umjesto da ga prihvatimo, mi smo (većina, ne baš svi) rade isticali samo ono čime nismo bili zadovoljni. A on se doista trudio približiti nas Isusu. I sad kad ga više nema kao da smo progledali od kolike je važnosti svećenik za župu. Sada smo doista poput ovaca bez pastira. Kada se osvrnem na ljude koji čine moju župnu tj. filijarnu zajednicu, mogu reći da mije po jednoj strani drago stoje sada naš župnik sretan i miran u Očevu zagrljaju. A da budem još iskrenija, raduje me stoje konačno oslobođen licemjernih i vječito nezadovoljnih ljudi. Nisu svi bili bez srca, samo je premalo onih koji su oduševljeni Isusom i koji su pokušavali prihvatiti župnika, takav kakav je. Trebamo se podsjetiti kako ni sami nismo savršeni i prema tome, bilo bi pošteno da ni od drugih ne očekujemo savršenstvo. Najvažniji bi nam trebao biti Isus i življenje Njegove riječi. Više se baviti sobom, raditi na sebi a manje kritički promatrati ljude oko sebe.

Dakle, kako izgleda savršen svećenik? Što se tiče fizičkog izgleda, e to ne znam. Ali mogu vam reći po čemu ćete prepoznati one koji žele svim srcem nasljedovati svog Učitelja, Prvoga medu svim svećenicima. Takvi svećenici teže savršenstvu, u svemu daju prednost Isusu, doista žive za Njega ali i za ljude koji su im povjereni, bez obzira na to kakvi oni bili. Takvim svećenicima oči nekakO sjaje kad govore o Isusu, a na sam spomen Njegova imena lice im poprima blag izraz pun ljubavi.

Želim vas sve zamoliti da poštujete svoje svećenike. Ostavili su sve, baš sve za Isusa i duše. Mislim da najmanje zavrjeđuju naše razumijevanje i naše molitve za njih. Oni čine više toga za nas, gledaju na dobro naših duša i trude se biti uvijek svima na raspolaganju. Ako u vašoj župi i nije sve bajno, želim vam reći da budete strpljivi. Mogu vam zajedno sa sv. Terezijom poručiti da onom tko ima Boga ne treba ništa više, samo On je dovoljan. Ako nešto činimo sa ljubavlju za Isusa tada to ima veliku vrijednost. Nemojte se obeshrabriti, a ako i naiđu kušnje, ništa zato. To je samo znak da nas Bog ljubi. Srdačno vas sve pozdravljam sa riječima bi. Majke Terezije iz Calcutte: «Bogu hvala što nam je rečeno da nasljedujemo Krista - budući da mi nije ići ispred Njega, put je siguran čak i u tami. Kada su neki dani natprosječno teški -jednostavno stojim poput malenoga djeteta i strpljivo čekam da oluja prođe.»

Anika Sačić, Jakopovec - Varaždin

Svećenička godina

Papa o završetku Godine sv. Pavla i početku Svećeničke godine


Papa se nada da će i Svećenička godina, koju je otvorio 19. lipnja na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, dati duhovni i pastoralni zamah na dobrobit kršćana, a napose klera.

U svom nedjeljnom nagovoru papa Benedikt se osvrnuo na Pavlovu godinu koju je isti dan u večernjim satima zatvorio. Bila je to važna godina za cijelu Crkvu jer je približila apostola naroda kršćanskim vjernicima diljem svijeta. Papa se nada da će i Svećenička godina vjernicima približiti lik svećenika, a svećenicima dati novi zamah u pastoralu.

Providnost je htjela da upravo dok se završava Pavlova godina, započne svećenička godina, rekao je papa Benedikt prije molitve Anđeoskog pozdravljenja. Kršćani su hodočašćima, katehezama, brojnim publikacijama i pothvatima bolje shvatili lik i ulogu apostola Pavla i njegovu živu poruku. Na taj je način u kršćanskim zajednicama oživljeno oduševljenje za Krista i evanđelje.

Papa se nada da će i Svećenička godina, koju je otvorio 19. lipnja na svetkovinu Presvetog Srca Isusova prigodom 150. obljetnice smrti sv. Ivana Vianneya, dati duhovni i pastoralni zamah na dobrobit kršćanskog puka, a napose klera.

Sv. Pavao, koji se posve identificirao sa svojom službom kao što je to kasnije učinio i župnik iz Arsa, sjajni je primjer svećenicima. Bio je naime svjestan da je nositelj izuzetnoga blaga, poruke spasenja, rekao je Papa.

28.6.2009 IKA / Križ života

Svetkovina Velike Gospe u Splitu - 100 godina braće kapucina u Splitu

Proslavu svoje nebeske zaštitnice svetkovinu Velike Gospe, Split je proslavio u subotu 15. kolovoza tradicionalnim obišašćem s Gospinom ikonom, od prvostolnice Sv. Dujma do svetišta Gospe od Pojišana. Početak obišašća označili su zvuci s brodova u splitskoj luci te velika zvona splitske prvostolnice, koja od sedmoga stoljeća nosi naslov Uznesenja Marijina. Obišašće i euharistijsko slavlje u pojišanskomu svetištu, koje je također posvećeno Uznesenju Blažene Djevice Marije, uz koncelebraciju dvadesetak svećenika, predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić. Nakon što je mješoviti zbor Gospe od Pojišana otpjevao ulaznu pjesmu, provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Ivica Petanjak pozdravio je više desetaka tisuća okupljenih vjernika, istaknuvši da je ovo posebna godina za kapucine u kojoj obilježavaju 100. obljetnicu od dolaska u ovo kapucinsko zavjetno svetište grada Splita. "U ovih 100 godina prošlo je mnogo kapucina kroz ovo svetište i nisu svi dolazili pjevajući, ali su brojni otišli plačući", istaknuo je provincijal, dodavši da su Splićani uvijek znali prepoznati trud kapucina koji su tu dolazili kako bi bili u službi Boga i čovjeka te utisnuti neizbrisiv trag u njihova srca.

Pridruživši se pozdravima braći kapucinima čuvarima svetišta, hodočasnicima iz domovine i inozemstva koji su se okupili u pojišanskom svetištu težaka i ribara te svima onima koji su bili spriječeni doći, nadbiskup Marin Barišić je kazao: "Kroz duga i burna stoljeća, dolazile su i prolazile vlasti i ideologije. Mijenjao se izgled grada, imena putova i ulica. Ali sve to nije moglo izbrisati duhovnu i kulturnu tradiciju grada Splita, zahvalnost i ljubav težaka i mornara prema Majci Mariji, Gospi od Pojišana. Tomu smo svjedoci i mi sudionici procesije, ulicama grada od katedrale do pojišanskog svetišta". U prigodnoj propovijedi, s premisom da je svemu dobrome mjera čovjek u zajedništvu s Bogom preko Krista, nadbiskup Barišić istaknuo je da je ljubav i vjernost Bogu neprolazni model, uzor svakoga izlaska i trajno usmjerenje za sva vremena i naraštaje. Upitao se jesmo li na putu izlaska ili gubljenja u prostoru i vremenu, na putu saveza ljubavi i vjernosti ili na stranputicama relativizma, individualizma i sebičnosti. "Što govori gospodarska kriza i toliki ugroženi pojedinci i siromašne obitelji? Ne uvlači li se i u nas i u naše društvene odnose individualizam, sebičnost, pohlepa, samodostatnost, ravnodušnost, hedonizam i relativizam? Nikakvo čudo da u takvim odnosima bujaju: nepravda, snalaženja, veze, nepoštivanje propisa, izigravanje zakona, gramzljivost pa čak pljačke i razbojstva. Pogađaju nas neke pojave u društvu, ali nikako se ne bih pridružio onima, usuđujem se reći, 'medijskim piromanima' koji raspirujući vatru stvaraju još veće tamne oblake, raspiruju vatru koja nas sve može progutati".
Pozivajući da se ne ignoriraju i zaboravljaju braniteljske žrtve naše slobode, nadbiskup je kazao da je neprepoznavanjem općeg dobra i ljubavi prema domovini moguće dovesti se u gospodarsku i financijsku krizu, napose ako se slijedi Zmajeva "diktatura ovostranosti", a zaboravljajući Boga i bližnjega svoga. Pitajući se koliko smo humani ako nam nije stalo do ugroženog i nemoćnog, upitao je tko smije reći da u takvu kategoriju ne spadaju tek začeta ljudska bića. "Koliko nam je stalo da ovo temeljno zajedništvo našega društva, brak i obitelj, budu zaštićeni, podržani i promovirani kao zajedništvo osoba a ne zbroj individualaca? Nije dovoljno da samo dvoje mladih ljudi, u zrelosti i odgovornosti svoje ljubavi izreknu jedno drugom svoj "da", već je potrebno da to njima kaže i njihova sredina u kojoj oni žive. Potrebno je da njihova sredina podrži njihov savez vjernosti i ljubavi duhovno i materijalno, medijski i zakonodavno. A što ako Zmaj i na ovim poljima nastavi progoniti ženu i dijete", upozorio je mons. Barišić.

U nastavku je kazao da se natalitet ne popravlja kršenjem etičkih normi koji se nijekanjem prava začetima ozbiljno ugrožava. Traži se, naglasio je, medicinski potpomognuta oplodnja, a zabranjuje rođenje ili dopušta ubijanje već začetima. U nastavku je iznio da je, ako je vjerovati statistikama, od 1983. do 2007. godine u Hrvatsk
oj ubijeno više od 700 tisuća djece, čitav jedan grad Zagreb. Ustvrdio je da se na duge staze s takozvanom radnom nedjeljom daleko više gubi nego dobiva. Nemjerljiv je to gubitak, ako agresivna diktatura ovostranosti, kroz diktaturu kapitala i ideologiju relativizma, poništava naš identitet i briše našu kulturnu i duhovnu baštinu. Pozvao je vjernike da tamo gdje se Bog ne poštuje, a čovjek se svodi na sredstvo zarade, ne kupuju nedjeljom pa ni preko tjedna.

Svoju je propovijed nadbiskup Barišić zaključio riječima: "Majko Velikog Svećenika, molimo te za naše oce kapucine i u Godini svećenika za sve svećenike da budu ljudi saveza i da radosno s braćom i sestrama slave nedjeljno euharistijsko slavlje. Potakni Majko, da katoličke obitelji dnevno mole i nedjeljom slave svetu misu. Blagoslovi Majko, svaki brak i sve obitelji da budu vidljivi znak saveza vjernosti u ljubavi. Da budu otvoreni daru života. Prosvijetli Gospe, um i srca svih onih koji u Hrvatskom društvu donose zakone. Neka u njima bude prepoznatljiv temeljni zakon saveza naše vjernosti Bogu i ljubavi prema čovjeku. Majko, koja si bila uz križ Sina svoga, oslobodi straha i kompleksa sve one koji se plaše Kristova križa ljubavi, praštanja, tolerancije i pomozi im da shvate što je to služenje i sebedarje bližnjima. Gospe naša od Pojišana, blagoslovi naš grad Split i našu Lijepu domovinu Hrvatsku da ne bude lijepa samo u svojim prirodnim ljepotama, već da bude i ugodna za život u kulturi ljudskih odnosa, pravedna i solidarna društva. Majko, na nebo uznesena, usmjeri i prati putove svoje djece Tvome i našem uznesenju, u vjeri i nadi Krista uskrsloga, Božjega saveza s nama!"

Na kraju misnoga slavlja župnik fra Miljenko Vrabec uputio je riječ zahvale svima koji su pridonijeli ljepoti slavlja osobito nadbiskupu Barišiću, kapucinskom provincijalu, članovima splitskoga Prvostolnog kaptola, svećenicima, redovnicima i redovnicama, predstavnicima gradskih vlasti na čelu s dogradonačelnicom Anđelkom Visković, predstavnicima županijske uprave, policije, HRM i vojske te gradskih komunalnih službi; mladim vjernicima koji su u procesiji nosili sliku Pojišanske Gospe. Nakon završnoga blagoslova splitsko-makarskoga nadbiskupa cijeli je vjernički puk zapjevao himnu Lijepoj našoj, a potom i pjesmu Gospi "Zdravo Djevo", čime je dolično završeno i slavlje, koje je zajedno s procesijom duhovnim napomenama animirao don Ante Mateljan.
Trodnevnicu je u pojišanskom svetištu predvodio fra Jure Šarčević, generalni definitor Reda manje braće kapucina, a drugoga dana trodnevnice, u četvrtak 13. kolovoza, nakon mise na otvorenom prostoru kraj crkve, održan je koncert tradicionalnih skladbi i popularnih duhovnih šansona na kojem su nastupile poznate dalmatinske klape, vokalno-instrumentalni sastavi "Mihovil" i "Maranatha" te mladi FRAMA-e Gospe od Pojišana

Split, (IKA) –

11 srpnja 2009

IZVEDBA RIJEČKE TOSCE- U SVIJETU JEDINSTVENOG OPERNOG SPEKTAKLA 11. SRPNJA

Riječka ljetna ambijentalna izvedba Puccinijeve opere „Tosca“ u sklopu festivala „Riječke ljetne noći“ jedinstveni je događaj na svijetu. Naime, jedino u Rijeci tu možda i najizvođeniju i najpopularniju operu publika može gledati na trima različitim lokacijama uz živu izvedbu orkestra Opere riječkog HNK Ivana pl. Zajca pod vodstvom maestre Nade Matošević.
Priča o velikoj ljubavi s tragičnim završetkom na taj se način odnosno pred publikom prvi put izvela s golemim uspjehom prošloga ljeta, a ove je godine festivalska izvedba opernog spektakla „Tosca“ zakazana za subotu, 11. srpnja 2009. godine. Prvi čin izvodi se u Kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske (12 sati), drugi u Guvernerovoj palači (22 sata) a treći na Trsatskoj gradini (00,30 sati), impresivnoj tvrđavi iznad grada odakle se pruža jedinstveni pogled na Rijeku i Kvarner.
1_in-kapucinska-crkva.JPG
Zanimanje hrvatske publike za jedinstvenu riječku „Toscu“ prošloga je ljeta bilo golemo. Publika je već nakon završetka prvog čina bila oduševljena viđenim, a po završetku trećeg čina sudionike su spektakla ispratili dugim ovacijama te povicima bravo.
Kao i prošle godine, i ovoga ćemo ljeta u naslovnoj ulozi operne dive Florie Tosce gledati zvijezdu riječke Opere sopranisticu profinjena glasa Olgu Kaminsku a njezin je ljubljeni Cavaradossi riječki tenor Davor Lešić, dok je uloga zlotvora Scarpije povjerena izvrsnom bugarskom baritonu Valentinu Enčevu. Taj blistavi trolist okrunjen je i pohvalama kritike poput one Trpimira Matasovića s Radija 101: „ Olga Kaminska naslovnu je junakinju portretirala kao iznimno snažnu, ali i podvojenu osobnost, te je upravo stoga njena potresna izvedba arije „Vissi d’arte“ donijela vrhunac emotivnog naboja čitave predstave. Prekaljeni profesionalac Valentin Enčev bio je prikladno zlokoban Scarpia, odlično podcrtavši vokalnu sugestivnost maestralnom i promišljenom scenskom  gestom. Tim je dvijema jakim osobnostima zadovoljavajuće parirao i Davor Lešić…“.   Pohvale kritike išle su i na račun redatelja Damira Zlatara Freya i maestre Nade Matošević koji su imali dovoljno hrabrosti da prvi na svijetu postave „Toscu“, ponovimo, u jednom danu na tri lokacije pred publikom (takve su izvedbe u Rimu, naime, upriličene samo za kamere). Stoga ne čudi kako je istaknuti hrvatski kritičar Branimir Pofuk zaključio: „Uzbudljivost ovakve „Tosce“ nadmašiti može samo Rim“, jer tri riječka kulturno-povijesna lokaliteta uspješno su „odigrala“ originalne lokalitete u Rimu- crkvu Sant’ Andrea della Valle, palaču Farnese i tvrđavu Sant’ Angelo.
U ostalim su ulogama: Siniša Štork (Cesare Angelotti), Rober Kolar (Crkvenjak), Saša Matovina (Spoletta), Dario Bercich (Sciarrone; Ključar), Vanja Zelčić (Pastir).
Redatelj Damir Zlatar Frey potpisuje i scenografiju, kostimografiju i scenski pokret dok je oblikovatelj svjetla Raffaele Cavarra. Asistent scenografa i kostimografa je Anton Plešić, asistent dirigentice i zborovođa je Igor Vlajnić a koncertni majstor Romeo Drucker.
tosca-3-_in-olga-kaminska-i-davor-le_i_.jpg

20 svibnja 2009

Blagdan sv.Leopolda u Prudu 12.05.2009


Blagdan svetog Leopolda Bogdana Mandića svećano je proslavljen i u Prudu, svečanom sv. misom i procesijom. Povodom blagdana organizirana je i humanitarna akcija "Neretvansko srce" gdje su se prodavale svijeće i suveniri,sav novac odprodaje ide u humanitarne svrhe.Kao i prošle godine Pruđanci su nakon svete mise organizirali večeru za svesvećenike i pjevače crkvenog zbora te se još jedan put pokazali kao izvrsni domaćini.

Križ Sv. Damjana i proslava blagdana Sv. Leopolda na Pojišanu u Splitu

U sklopu obilježavanja proslave 800-te obljetnice franjevačkog pokreta, kojoj se i mi braća kapucini u Hrvatskoj pridružujemo posebno u našem Svetištu Gospe od Pojišana u kojem ove godine slavimo 100-tu obljetnicu prisutnosti, kao simbol ujedinjenja u molitvi svih franjevaca širom svijeta za taj veliki jubilej sve franjevačke samostane i župe u našoj domovini obilazi franjevački križ Sv. Damjana iz Asiza s kojeg je Raspeti Krist sv. Franji Asiškom na početku njegovog obračenja progovorio "Franjo, idi i popravi moju Crkvu!"
U naše Svetište i samostan ovaj križ došao je u subotu, 9. svibnja 2009. godine, - dan prije podjeljivanja sakramenta krizme u župi i prvog dana trodnevnice za blagdan Sv. Leopolda Bogdana Mandića, zaštitnika hrvatskih kapucina. Sretni smo što nam je križ došao baš u to znamenito vrijeme.
Dolaskom križa započeli smo trodnevnicu za blagdan Sv. Leopolda, a program trodnevnice bio je slijedeći:

9. Svibnja 2009. - subota:
Svećani doček Križa Sv. Damjana prije večernje mise, poklon križu i molitva
u 19,00 sati - sv. misa trodnevnice koju je predvodio i propovijedao fra Drago Vrgovac, gvardijan

10. svibnja 2009. - nedjelja:
u 10,00 sati - Euharistijsko slavlje podjeljivanja sakramenta sv. Potvrde - predvodio je i podjelio sakramenat krizme dr. Marinko Vidović - profesor na KBF-u u Splitu
u 18,30 sati - Franjevački križni put
u 19,00 sati - sv. misu trodnevnice - predvodio je i propovijedao fra Mirko Varga-Ljubić župni vikar

11. svibnja 2009. - ponedjeljak:
u 18,30 sati - Franjevačka krunica - sa razmatranjima o križu Sv. Damjana
u 19,00 sati - sv. misu trodnevnice - predvodio je i propovijedao fra Miljenko Vrabec, župnik

12. svibnja 2009. - utorak: BLAGDAN SV. LEOPOLDA BOGDANA MANDIĆA
Svečanu sv. misu blagdana u 19,00 sati predvodio je i propovijedao vlć. Luka Prcela, dominikanac. Nakon mise bio je ispračaj križa Sv. Damjana iz našeg Svetišta.

Miljenko Vrabec

Obilježen blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića – zaštitnika Taborišta


Povodom obilježavanja sv. Leopolda Bogdana Mandića zaštitnika Taborišta, u mjesnom domu održana je svečana sjednica Vijeća mjesnog odbora Taborište kojoj je nazočio i gradonačelnik Grada Virovitice Ivica Kirin,te direktori gradskih komunalnih poduzeća ''Flore'' Željko Iharoš,''Virkoma'' Zdravko Per i ''Plina Vtc'' Zvonko Kožnjak. Tom prigodom predsjednik Vijeća mjesnog odbora Taborište Željko Mandić u kratkim crtama upoznao je nazočne sa svime što se je na području Taborišta učinilo u protekle četiri godine, od uređenja doma, rekonstrukcija Krležine, Slavonske i Istarske ulice, pa sve do izgradnje crkve i škole koje su pred završetkom. Posebno se zahvalio Ivici Kirinu i Gradskoj upravi koji su spriječili zatvaranje pružnog prijelaza u Podravskoj ulici kako su to željele Hrvatske željeznice, što će u konačnici rezultirati izgradnjom pružnog prijelaza sa svjetlosnom signalizacijom.
Gradonačelnik Kirin istaknuo je odličnu suradnju sa mjesnim odborom posebno naglasivši njihovu želju da Taborište u budućnosti pretvore u jedno od najljepših gradskih četvrti u Virovitici.

U večernjim satima organiziran je i prigodni program u kojem su sudjelovali i virovitičke mažoretkinje te KUD Virovitica.

ŽIVOT ŽUPE SV. LEOPOLDA - TABORIŠTE (VIROVITICA) - POGLEDAJTE VEZANI ČLANAK

Proslava Sv. Leopolda u Zakučcu, rodnom mjestu obitelji Mandić

Svečana proslava blagdana sv. Leopolda Bogdana Mandića u njegovu svetištu u Zakučcu bila je na svečev blagdan, utorak 12. svibnja 2009. Svečanost je započela svetom krunicom u 17.30 sati, nakon čega je krenula tradicionalna procesija kroz mjesto i potom koncelebrirana sveta misa koju je ove godine predvodio splitsko makarski nadbiskup u miru mons. Ante Jurić. Misno slavlje svojim pjevanjem uveličali su Pučki pivači iz srednjopoljičke župe sv. Luke u Dubravi. Blagdanu je prethodila trodnevnica koj na neki način već postaje uobičajena. Trodnevnice započinju krunicom u 18.30 sati i svetom misom u 19 sati ...

PROSLAVA BLAGDANA SV. LEOPOLDA BOGDANA MANDIĆA U ZAKUČCU

Izvor: Obiteljska zajednica 'Karol i Emilija'

U subotu, 9. svibnja misno slavlje predvodio je fra Miljenko Vrabec, kapucin, župnik župe Gospe od Pojišana u Splitu. Na taj način u svetištu živo sudjeluje kapucinski red sv. Leopolda.

Drugoga dana devetnice u nedjelju, 10. svibnja misno slavlje je predvodio župnik Prika i Zakučca don Ivan Delić.

Ova je misa na poseban će način bila misa za sve Udruge, zajednice i volontere grada Omiša, te se na taj način ujedno proslavio spomen dan – blagdan bl. Ivana Merza, zaštitnika hrvatske mladeži i laika.

Nakon svete u Zakučcu je bio nastup Udruge za očuvanje hrvatskog folklora i klape 'Mostina' iz Omiša.

Treći dan trodnevnice, u ponedjeljak, 11. svibnja bilo je tradicionalno hodočašće liječnika i medicinskog osoblja svetom Leopoldu.

Misno slavlje predvodio je don Ante Mateljan, profesor na KBF u Splitu i duhovnik HKLD. Ova Udruga svake godine dolazi u ovo svetište pod motom riječi sv. Leopolda: 'Isus je liječnik i lijek!

ŽIVOT U ŽUPI PRIKO - OMOŠ U KOJEM SE NALAZI SVETIŠTE SV. LEOPOLDA - POGLEDAJTE VEZANI ČLANAK GLASA KONCILA

Hodočašće splitskih liječnika sv. Leopoldu Mandiću

Već tradicionalno treću godinu za redom, članovi HKLD podružnice Split i članovi HKDMST, trećeg dana trodnevnice, uoči blagdana Sv. Leopolda Bogdana Mandića hodočaste u svetište Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Zakučac. Time je realizirana dugogodišnja želja o zajedničkom godišnjem okupljanju članova ovih dvaju društava.

Središnji događaj bila je sv. Misa za bolesnike i sve one koji rade s bolesnicima. Prije mise krunicu BDM je predmolio župnik don Ivan Delić i članice obaju društava. Sv. Misu u 19 sati predslavio je duhovni asistent HKLD-a podružnice Split prof.dr. don Ante Mateljan, u koncelebraciji s duhovnim asistentom HKDMST podružnice Split prof.dr don Ivanom Kešinom i župnikom svetišta u Zakučcu. Na početku misnog slavlja don Ante je pozdravio hodočasnike i izrazio radost što je ovo zajedničko okupljanje članova ovih dvaju društava već postalo tradicionalno. U svojoj homiliji osvrnuo se na prizor iz Matejevog evanđelja, gdje Isus ozdravlja Petrovu punicu, zatim ozdravljenju bolesnog sluge i vjeri u Božju Riječ. Isus je na sebe uzeo naše slabosti i naše boli.Teret našeg života nosi Bog. Propovjednik je iznio naputke sv. Jakova o tome što je činiti kršćaninu u bolesti, patnji i radosti: pjevati i moliti Boga. Dozvati starješine Crkve da mole nad onima koji boluju, jer molitva vjere spasit će nemoćne i one koji su u zajedništvu s Bogom. Molitva s vjerom podiže bolesnika. Gospodin podiže, krijepi i jača nemoćne. Ljudi i u teškoj bolesti dožive takvu promjenu i olakšanje da doživljaj smrti postaje – vrata u život. Naglasio je kako je sv. Leopold i sam bolestan i nemoćan, cijeli svoj život molio za grešnike i bolesnike. Molio je Boga da preuzme na sebe njihov teret..Ono što je Isus činio, činiti je danas svećenicima; moliti za bolesnike i dijeliti sakramente. Bog je dao ljudima sposobnost da budu djelotvorni znak Božje ljubavi, a to je u Crkvi poslanje svećenika. Potrebno je moliti i za svoje svećenike, po njima dobivamo blagoslov i mir. Na kraju homilije se obratio sv. Leopoldu molitvom: „Sv. Leopolde, često si upućivao na Krista, zaogrni nas svojom molitvom i privedi nas Kristu Gospodinu. Amen“. Na kraju misnog slavlja, župnik je zahvalio don Anti, don Ivanu i svim hodočasnicima. Zatim je uputio na najnoviju knjigu don Ante Mateljana «Mala knjiga o vjeri i zdravlju» koja je posvećena svima koji skrbe o zdravlju, na osobit način članovima HKLD-a, HKDMST-a i svećenicima bolničkim kapelanima. Namijenjena je svima koje zanima ne samo teorijski nego i praktični odnos vjere i zdravlja. Višegodišnje iskustvo uvjerilo je autora da je potrebno mnogo teološke jasnoće i praktičnih poticaja na ovom području, te se nada da bi mogla biti od duhovne i pastoralne koristi. Prilog sakupljen od prodaje knjige namijenjen je dvojici bogoslova iz Tanzanije koji se nakon završenog studija u Splitu vraćaju natrag u Afriku. Susret je završio prigodnim domjenkom i druženjem hodočasnika u župnom prostoru.

Danijela De Micheli Vitturi, dr.med

Zadar: Proslavljen blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića

Blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića svečano je u utorak proslavljen misama u crkvi Gospe od zdravlja u Zadru, gdje je djelovao sv. Leopold koji se za života utjecao baš i zagovoru Gospe od zdravlja.

Svečano večernje euharistijsko slavlje predvodio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa, poručivši Zadranima da su povlašteni štovatelji toga svetog pripadnika hrvatskoga naroda jer ga mogu slaviti u crkvi njegove duhovne i fizičke prisutnosti.

"Sv. Leopold bio je naš sugrađanin u samostanu koji je bio povezan s crkvom Gospe od zdravlja gdje je živio, molio i ispovijedao od 1897. do 1900. godine. Molimo ga da u našim srcima obnovi svijest o vrijednosti sakramenta pomirenja, da u svećenicima ražari želju služiti Božjem milosrđu po ispovijedi kako je on to činio. I molimo za ljude koji se boje ispovijedi, da dožive radost susreta s Bogom po pomirenju i obraćenju", rekao je mons. Prenđa.

Istaknuvši da je taj skromni svetac, čija je ćelija poput magneta privlačila ljude gdje su doživljavali dar praštanja, veliki znak našeg vremena, zadarski nadbiskup je kazao da treba puno govoriti što znači povratak Bogu u sakramentu ispovijedi.

"Zašto se čovjek boji tog susreta s Bogom? Toliki ne mogu oprostiti jer treba znati pronaći put do sebe, u svojoj nutrini, gdje treba otvoriti put Bogu da bude Bog naše radosti a ne straha", poručio je nadbiskup i pozvao vjernike da se znaju priznati grešnima.

"A što je čovjek ako nije grešnik, po riječi i objavi Božjoj ali i po ljudskom iskustvu?I nije u tome strahota našeg položaja, nego u zatvorenosti Bogu i nepriznanju da nas samo on može dovesti do ljudskog u nama, a onda i do radosti susreta s Bogom", poručio je mons. Prenđa pozvavši na molitvu za ljude da nađu Boga i da znaju cijeniti dar susreta s njime u ispovijedi po kojoj Bog vraća novi život.

Crkvu Gospe od zdravlja zadarski nadbiskup Marijan Oblak proglasio je 1978. godine nadbiskupijskim svetištem sv. Leopolda jer je svetac u njoj djelovao, bio poglavar kapucinskog samostana i čuvar svetišta koji su u Drugom svjetskom ratu bili razrušeni.

Nakon mise vjernici su izrazili štovanje relikviji sv. Leopolda. (ika / gk) 13.5.2009.

12 svibnja 2009

Proslava Sv. Leopolda u Voltinom naselju - Zagreb

Zagreb, (IKA) – Devetnicom od nedjelje 3. do ponedjeljka 11. svibnja u sklopu koje je kao bliža duhovna priprava trodnevnica, u kojoj kroz tri večeri mise predvode i propovijedaju trešnjevački dekan preč. Antun Vukmanić iz župe Sv. Terezije od Djeteta Isusa u Miramarskoj ulici, Ivan Filipčić župnik Sv. Josipa na Trešnjevci te salezijanac don Damir Stojić, kapelan zagrebačkih sveučilištaraca. Župa Sv. Leopolda Bogdana Mandića na Ljubljanici – Voltinom naselju duhovno se pripravlja za proslavu blagdana sv. Leopolda Bogdana Mandića u utorak 12. svibnja. Svečane blagdanske mise su u 9 i 11.30 sati. Prvu jutarnju misu predslavio je Borna Puškarić, župni vikar, a svečanu poldanicu u 11.30 sati preč. Mijo Gorski, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog u suslavlju sa župnikom Davorom Štuljanom.

Blagdan Sv. Leopolda Mandića - Dan Dubrovačke Županije


Ispis E-mail
Utorak, 12 Svibanj 2009
Svečanom akademijom u Kazalištu Marina Držića, na kojoj su nagrađeni ovogodišnji laureati, proslavljen je Dan Dubrovačko - neretvanske županije i blagdan njezina zaštitnika Sv. Leopolda Bogdana Mandića. Nakon pozdravnog govora županice Mire Buconić, dodijeljena su priznanja zaslužnim građanima Dubrovačko-neretvanske županije. Među nagrađenima je i Antun Vojvodić, vlasnik seoskog gospodarstva 'Medena Dolina'. Na akademiji su nazočili; potpredsjednica Hrvatskoga Sabora Željka Antunović, izaslanik predsjednika Vlade Branko Bačić, te gradonačelnici i načelnici gradova i općina naše Županije.

U prigodnom programu nastupili su Klapa Ragusavecchia, Klapa Luka Ploče, Pučki pjevači Rogotin i dramski umjetnik Miše Martinović. Nakon svečanosti u kazalištu, u Palači Sponza je upriličena dodjela priznanja za najbolje športaše Županije u 2008. godini. Obilježavanje ovogodišnjeg Dana Županije je počelo jutros odavanjem počasti poginulim braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskoga rata kod Spomen-križa na groblju Boninovo, nakon kojeg je u crkvi Gospe od Milosrđa održana Sveta Misa.

10 siječnja 2009

SANDRA ŠARIĆ - POBJEĐUJEM UZ MOLITVU SV. LEOPOLDU

Razgovor sa Sandrom Šarić, osvajačicom brončane olimpijske medalje u Pekingu

Sunčano jesensko jutro. Senj je već pomalo okupan svjetlom sunca što se sporo probija na trgove i uske ulice. Bura koja se u Senju osjeća kao kod kuće, također ne popušta. Nije olujna, ali je uporna. Bila je srijeda, 24. rujna 2008. Točno prema dogovoru u deset sati, hrvatska sportašica koja je na Olimpijskim igrama ove godine u Pekingu u tekvandou, u kategoriji do 67 kolograma osvojila brončanu medalju, Sandra Šarić, stigla je zajedno s majkom u župnu kuću, gdje joj majka i radi kao domaćica. Župnik preč. Mile ČanČar zbog posla je bio izvan kuće, a tu se zatekao župni vikar vlč. Mario Vazgeč.

Uz šalicu kave razgovor je odmah spontano započeo.

Budi dobra i čitateljima časopisa Ljudima prijatelj predstavi sebe i svoju obitelj:

Ja sam Sandra Šarić, rođena sam ovdje u. Senju 1984. godine, tu sam završila osnovnu školu i krenula u srednju. Ovdje sam završila i tri razreda gimnazije, Tekvando sam počela trenirati kad mi je bilo devet godina ovdje u Senju u Tekvando klubu Senj s trenerom Tomislavom Dujmovićem Belim, a nakon trećeg razreda gimnazije, otišla sam u Zagreb i prešla u zagrebački klub Metalac.Tu sam počela trenirati s trenerom Ivicom Klaićem. Moji roditelji su Nada i Zlatko, imam pet godina starijeg brata Silvija. On je pomorac i plovi.

Kako je tvoja obitelj uključena u župnu zajednicu ?
I mog brata i mene roditelji su odgajali u vjeri. Od malih nogu idemo u crkvu. Sjećam se da sam još kao dijete sudjelovala u euharistijskim slavljima, pjevala sam u dječjem crkvenom zboru. a za blagdan Svetog Nikole glumila bih krampusa, pa su me uvijek zadirkivali da sam mali vražićak. Sada sam već sedam godina u Zagrebu, ali kad dođem vikendom u Senj, idem na Svetu misu. Sada, na žalost, ne mogu toliko zbog sportskih obveza i fakulteta. Studiram upravno pravo u Gospiću. Mama već niz godina pomaže ovdje, a kao damaćica službeno radi dvije godine jer sada ovdje više nema časnih sestara kao nekada.

Koji događaji iz života vjere su ti posebno ostali u sjećanju?

Rado se sjećam kako sam pjevala u dječjem zboru, i sudjelovala u dramskoj skupini. Osim toga tu su Krizma i Prva pričest. To su mi posebno dragi trenutci. Naravno o tome imam sačuvane uspomene i fotografije.

Mnogi vjernici su putem medija primijetili da ti štuješ stotoga Leopolda. O čemu je riječ?
Još sam bila dijete. Mama je ovdje pomagala i ja sam jednog dana došla s njom. Pomogla sam joj malo u crkvi i župnom uredu. U jednom trenutku zapeo mi je za oko onaj mali molitvenik sa slikom i relikvijom svetoga Leopolda. To mi se svidjelo, pročitala sam ga. Iako tada kao dijete možda još nisam mogla razumjeti, jednostavno osjetila sam nešto i zamolila sam tadašnjeg župnog vikara mogu li to dobiti. Rekao mi je da to slobodno uzmem i eto od tada ja se zapravo ne odvajam od tog malog molitvenika. Gdje god idem, nosim ga sa sobom.

Tvoji sportski uspjesi pa i olimpijska medalja u Pekingu i sv, Leopold?
Na svakom natjecanju moj mali molitvenik sv. Leoplda je uza me, pomolim se sv. Leopoldu, poljubim ga, kao da bez njega ne mogu. Postoji tu neka povezanost. Ima jedna zanimljiva zgoda. Možda tu nešto ima, možda nema. Na jedno natjecanje, ne znam kako, uglavnom zaboravila sam ponijeti mali molitvenik. Bilo je to prvenstvo Hrvatske prošle godine. Inače, ja sam obično bez poteškoća bila prvakinja Hrvatske, ali te godine bila sam druga, izgubila sam u finalu, a nisam kod sebe imala molitvenik. Ne znam, ali ja jednostavno osjećam neku povezanost, osjećam se sigurnije. Tako isto na Olimpijadi, jednostavno prije svake borbe ja sam to imala u rukama, to mi je bilo u džepu trenirke dok sam bila u borilištu, osjećala sam da me čuva i da mi daje snage, a na tu nakanu sam se i molila.

Što bi ti poručila mladim čitateljima Ljudima prijatelja?
Zapravo bih rekla svima koji se bave nečim, bio to sport, učenje, neko drugo obrazovanje, glazbena škola, čime god se bave, neka u tome ustraju, neka budu uporni i da sve što rade, rade s vjerom u Boga. Isto tako što se tiče molitve, neka budu ustrajni u svojoj molitvi i sigurna sam da Božja pomoć neće izostati. Što se tiče svetog Leopolda, možda je netko posebno privržen njemu, netko opet možda nekom drugom svecu, bilo kako bilo, neka svatko sve radi s vjerom i sve će biti kako treba, sigurna sam. Nikad ne treba gledati crno, što god da se dogodi. Kad netko ima neki problem, neka vjeruje da je na kraju svakog tunela svjetlo. Sveti Leopold je tu jedan veliki primjer. On je svoje nedostatke pretvorio u prednosti. Svaki problem koji postoji, nije neriješiv, ali treba biti ustrajan, odraditi najbolje što se može i mnogo toga može izaći na dobro.
Senjska bura bila je sve slabija, more manje uzburkano, a toplina sunca mamila je na trgove sve više ljudi koji su živahno razgovarali o svakodnevnom životu u svojim obiteljima, gradu i državi. Svojim duhovitim dosjetkama ponekad bi izazvali smijeh te nove dosjetke i vedrinu duše kao što je i nebo nad Senjom poslije bure vedro i modro. A more sve mirnije u svoj svojoj ljepoti kao da je šaptalo riječi svetog Leopoda: Imajte vjere, sve dobro će biti!

Zlatko Šafarić

NADJENUŠE MU IME: "ISUS"

Osmi dan Božića, u narodu poznatiji kao Nova godina, čitamo u Lukinu evanđelju: «Kad se navrši osam dana, da se Dječak obreže, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća» (2,21). Samo dva dana nakon tog događaja, tj. neko što se u bogoslužju spominje davanje imena Isusu, Franjevački red slavi blagdan Imena Isusova. Istina, taj je blagdan pomalo zasjenjen bučnim slavljenjem i dočekom Nove godine, ali to nipošto ne umanjuje njegovo značenje. Znameniti franjevački svetac Bernardin Sijenski (1380.-1444.) rekao je o imenu Isusovu: «Veliki je temelj vjere Ime Isusovo jer stvara sinove Božje». Naše čitatelje želimo u ovom božićnom broju našega lista upoznati sa značenjem blagdana Imena Isusova, jer on nije značajan samo za franjevce i franjevke u samostanima i svijetu, nego i za sve kršćane diljem svijeta.

Što znači ime?

Svakom bi kršćanskom vjerniku trebalo biti poznato podrijetlo i korijen njegova imena, jer u više kršćanskih imena krije se i njihovo važno značenje. Tako je npr. Lucija Svjetlana, Stjepan je Krunoslav, Nikola znači «pobjeda naroda»… Kad nekoga nazivamo imenom onda ga i osobno susrećemo i znak je da ga poznajemo. Vrijedi znati da smo na krštenju dobili svoje ime na svečan način, jer ono je bilo izgovoreno prije imena Presvetog Trojstva: Oca i Sina i Duha Svetoga! Po krštenju smo postali članovi Crkve i učenici Isusa Krista, te u zboru vjernika smijemo Boga Ocem zvati. Nijedan otac ne zove svoje dijete po službi ili tituli, ma kakve one bile, nego samo po imenu. Tako i Bog svakoga od nas naziva njegovim imenom, a to znači da nas poznaje i voli, te da nas želi susretati kao svoju djecu.
Bog koji nas zove imenom nema svog imena. Kad je Mojsije htio da mu Bog objavi svoje ime, kako bi svome narodu mogao reći tko ga šalje da ga izvede iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva, objavio mu je svoje ime tajanstvenom riječi JAHVE, što ima više značenja: Ja sam koji jesam; Ja sam onaj koji jest; Ja sam koji ću biti; Ja ću biti koji ću biti. Svi ti prijevodi mogu značiti: Imajte povjerenja u mene; Ja sam s vama i bit ću trajno s vama; Ja sam sada tu i u budućnosti ćete vidjeti koliko sam uz vas i tko sam za vas.
Novi zavjet, osobito Ivanovo evanđelje, sadrži cijelu teologiju imena. Tu Isus čini djela u ime Oca, u njegovo se ime moli Oca, u Isusovu je imenu život itd. Od značenja je i djelovanje u ime Isusovo, jer ono uprisutnjuje njegovu osobu: «Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima» (Mt 18,20). U ime Isusovo nastavlja se i njegovo poslanje: «On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: "Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!" I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: "Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla." Reče mu Ivan: "Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama." A Isus reče: "Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je." (Mk 9,36-40).
U samom se imenu Isus skriva velika poruka. Hebrejsko ime Jošua ili Jehošua je u stanovitom smislu ime koje donosi Boga, a znači: Bog(Jahve) je spasitelj ili Bog spašava. Stoga Matej u svom evanđelju tumači Josipu: «Nadjenut ćeš mu ime Isus, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih» (1,21). A kako je od imena Jošua došlo do Isusa? Naš naziv Isus potječe od grčkog Iesous (ou-u), što je na latinskom Jesus a u staroslavenskom Isus. U grčkom su «Ie» čitali kao dugi «i», pa su se dva početna slova stegnula u naš «I», tj. Isus.

Štovanje Imena Isusova
Kršćani su od početka Crkve zazivali Ime Isusovo, a kao polazište štovanja najvjerojatnije su uzeli Pavlov hvalospjev, što ga na blagdan molimo kod Večernje: «Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca» (Fil 2,6-11).
Pobožnost prema Imenu Isusovu javlja se u 12. i 13. stoljeću, osobito po svetom Bernardu iz Clairvaux-a koji Isusa otkriva kao čovjeka među ljudima. Ovim pokretom štovanja ustvari se nastavilo sa iskustvima iz prvih stoljeća. Tako je bilo kog egipatskih pustinjaka (npr. kod sv. Antuna pustinjaka) i kasnije kod monaha na brdu Atosu i u Rusiji, a svoj je temelj imalo u Isusovoj molitvi: Sveti se IME tvoje!
Budući da su glavni širitelji štovanja Imena Isusova u sljedećim stoljećima bili franjevci, nije čudno da se ono na osobit način slavi u Franjevačkom redu. Sveti Bernard Sijenski i njegovi učenici revno su širili to štovanje. Franjevac Bernardin Bustijski (umro 1500.), sastavio je časoslov za blagdan Imena Isusova. Papa Klement VII. dopustio je god. 1530. najprije Franjevačkom redu da liturgijski iskazuje štovanje Isusovu Imenu, a na poticaj Leonarda Portomauricijskog (+ 1751.), blagdan se 1721. proširio na cijelu Crkvu.

Sv. Franjo je štovao Ime Isusovo


Franjo Asiški, veliki zaljubljenik u Isusa Krista, bio je osjetljiv za sve što je bilo u vezi s Gospodinom, u čemu posebno mjesto zauzima Isusovo Ime. O tome svjedoči i njegov životopisac Toma Čelanski: «A često je, kad je htio izgovoriti presveto ime ISUS, govorio silnim žarom» (1 Čel 86), a braću je opominjao: «Kad njegovo ime čujete, poklonite mu se sa strahom i poštovanjem licem do zemlje» (Neh 8,6). Ime mu je Gospodin Isus Krist, Sin Svevišnjega (Lk 1,32), koji je blagoslovljen u vjekove» (Rim 1,25).
Franjo nije Isusa kao bogočovjeka samo štovao i promatrao, nego mu se obraćao u molitvi. Njegovi himni Kristu izmjenjuju se sa jednostavnim molitvama Isusu. Pomisao da je vječni Sin Božji postao čovjekom poput nas, Franju je naprosto fascinirala. To se vidi iz njegova shvaćanja Jaslica i Križa… Samo se tako može shvatiti zašto je Franjo bio gotovo zaljubljen u Ime Isusovo. Toma Čelanski u tom vidu kaže i ovo: «Stalno je bio povezan s Isusom, Isusa je nosio u srcu, Isusa u ustima, Isusa u ušima, Isusa u očima, Isusa u rukama, Isusa u svim ostalim dijelovima tijela uvijek je nosio» (1 Čel 115). Sveti Bonaventura piše da je Franjo htio da se ime Gospodinovo časti s osobitim poštovanjem. Zato je preporučio braći da se listiće, na kojima je ispisano Njegovo ime, stavi na pristojno mjesto kako se ne bi možda dogodilo da ih netko zgazi. Zatim nastavlja: «A kad bi izgovarao ili čuo ime Isusovo, iznutra bi ga obuzelo neko zanosno raspoloženje, a izvana bi se činilo kao da se poigrava, ili kao da je okusio nešto slatko, ili kao da mu uho ispunja milozvučna glazba» (X,VI).
Franjo želi štovati Ime Isusovo; nađe li ga zapisanog na papiru, s poštovanjem bi to sačuvao kao Sakrament. U daljnjem širenju pobožnosti Isusu, kroz nekoliko bi stoljeća to Ime postalo u franjevačkom pokretu glavna riječ za razmatranje i simbol meditacije.

Značenje monograma IHS

U liturgijskim slavljima Ime Isusovo počelo se štovati u 14. st. Veliki štovatelj i širitelj pobožnosti Imena Isusova bio je već spomenut sveti Bernard Sijenski (umro 1444.). On i njegovi učenici širili su to štovanje po cijeloj Italiji i Europi, a naslijedili su ga od svog ustanovitelja Franje Asiškog. Štovanju Imena Isusova Bernard je prvi dao posebno značenje, izloživši ga javno s monogramom IHS. Od njegova vremena taj se znak nalazi često uklesan u kamenu, na kućnim vratima itd. Mnogi taj monogram tumače kao kraticu latinskog: «Jesus hominum Salvator – Isus Spasitelj ljudi». No to su tri početna slova grčkoga 'US' (IEZUS), jer se veliko dugo «e-» piše kao naše «H». Neki to tumače i kao skraćenicu grčkoga: OUS XSS SOTEP (Jesus Xristos Soter) – ISUS KRIST SPASITELJ.
U Bernardinovo je vrijeme štovanje Imena Isusova izazvalo val pobožnosti, jer u njoj se očitovala uzvišena kršćanska nakana. Osobu Isusa Krista, simboliziranu gore spomenutim monogramom IHS, Bernardin želi staviti kao važan znak i životnu zastavu nasuprot bujajućoj renesansi starog poganstva i neprekidnim svađama među različitim skupinama, čije su se zastave mogle vidjeti na svakom mjestu. Monogram IHS, koji zrači poput krune, potječe iz religijsko-kulturne situacije njegova doba, iz njegova vlastitog teološko-franjevačkog domišljaja i iz živog pučkog shvaćanja djelotvorne snage koja proizlazi iz ovog izričito svetog znaka. Univerzalno Gospodnje kraljevstvo i njegova manifestacija u grafičkom prikazivanju za njega uvijek idu zajedno. To također ima prizvuk prastarog pučkog shvaćanja da, kad netko ima ime, ima i cijelu osobu. Tako mrtvo slovo postaje živim sadržajem.
Bernardinov monogram Imena Isusova, koji se i danas čuva u mjestu Fiesole, pokazuje na jednoj pločici (mandali) prva tri slova grčkog Imena, i to - prema novoj Bernardinovoj kompoziciji -, s pozlaćenim gotičkim minijaturnim slovima na modroj podlozi, obavijenoj kružnicom iz koje izlazi 12 zlatnih i 144 legiranih zraka, što zajedno oblikuju dvanaesto-kraku zvijezdu. Srednje slovo završava gore u križu. Kvadratna mandala obavijena je latinskim tekstom iz Prve poslanice Filipljanima: «Na ime Isusovo neka se prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika» (2,10).
Bernardinov subrat i suvremenik Ivan Kapistran – zaštitnik Iloka (umro 1456.), dao je da se taj monogram stavi na ratne zastave, s kojima se u bitci kod Beograda izvojevala pobjeda.
Leonardo Portomauricijski (+1751.) nastavlja štovanje Imena Isusova u franjevačkom duhu, tj. štovanjem bogočovjeka Isusa Krista. Upravo se kod njega, koji rado prihvaća poticaje drugih, susreću strujanja raznodobnih pobožnosti, koje također pristižu iz geografski različitih područja. Leonardo slijedi primjer svog subrata Bernardina isto kao i poticaje sa iberskog Zapada: Vinka Ferrarijskog i Ignacija Lojolskog, za kojega znak IHS postade sveprisutnim motivom, svakako s promjenom grčkih u minijaturna latinska slova, pri čemu je na poprečnu crtu slova H stavljen križić. Ovaj redoslijed svakako nije posvema nov, jer već ga u svom biskupskom grbu imao sveti Bonaventura, premda za njegovo vrijeme još nije bilo tako upečatljivo štovanje Imena Isusova. Ovom se monogramu više puta dodaje i motiv sa čavlima za razapinjanje.
Ignacije Lojolski uzima Bernardinov monogram kao grb svoje Družbe Isusove s geslom: «In nomine Jesu – U ime Isusovo!» Taj se poklik udomaćio u svagdašnjoj kršćanskoj pobožnosti te se svi poslovi poduzimaju riječima: U ime Isusovo!
Znak Imena Isusova je svugdje – uz njegovu funkciju zaštitnog znaka -, postao simbolom meditacije: na kućnim vratima, u crkvama, za vrijeme pučkih misija, kad se mandala sa monogramom IHS na stjegovima pokazivala pod vedrim nebom, te ljubila i štovala. Što je moglo biti bliskije puku, negoli prigodom izlaganja takve mandale u doba baroka prirediti vanjsko slavlje. Tako se npr. pucalo iz mužara, zvonila su zvona, zasvirale su fanfare, udaralo se u bubnjeve i sviralo se u glazbene instrumente… Sve je to bilo jarko osvijetljeno i sav je puk klicao: Živio Isus!
Leonardo je molitveni zaziv, koji je već bio živ u pučkoj pobožnosti, preuzeo za časove štovanja Imena Isusova: «Moj Isuse milosrđe» i «Hvaljen budi Isus Krist». U korovima su se sve molitve stalno ponavljale; u južnim zemljama temperamentnim usklikom, a u Njemačkoj nešto suzdržanije, ali ništa manje srdačno.

Važnost slike i simbola

U takvim litanijskim zazivima, u pogledu na ovakvu meditaciju nad slikama, ujedinilo se osjetno-vidljivo sa duhovno-nadosjetnim, a sadržaji su se doživljavali u pretresanju starih događaja: gledanjem, slušanjem i pripovijedanjem, a prigodice i pljeskanjem ili podizanjem ruku. Bernardin je vjerojatno djelovao na temelju nekog prvotnog poticaja, kad je stvorio mandalu za meditaciju ili ju je dalje razvijao iz već postojećih uzoraka. Radi se o slici osnovne kulture jedne «mandale», čiji je pojam švicarski dubinski psiholog C. G. Jung preuzeo iz indijskog kulturnog kruga. Takve bi se mandale, tj. prijevojne pločice, mogle nazvati i «slike sredine». One u jednoj slici sažimlju put i cilj, a put i cilj našega života je Isus. Preko kružnica i zraka koncentriraju se, skupljaju i vode prema sredini te pokazuju cilj. Kao kod najpoznatije mandale za meditaciju Srednjeg vijeka, one od brata Klausa von Flüe, kvadrat i kružnica igraju u tome važnu ulogu.
Kad bismo danas željeli razmatrati nad slikom, onda se možemo pitati, treba li pločica Imena Isusova neki produžetak ili neku izmjenu. Osjećaj za snagu simbola je, nakon stanovitog doba otrežnjenja, u posljednje doba ponovno porastao. U povezanosti sa slikom Krista znak Imena Isusova mogao bi, protumačen i jednostavno komentiran, ponovno voditi razmišljanju doživljenog povijesnog, sadašnjeg i budućeg Krista ovdje i sada.

Molitve Imenu Isusovu

Za razmatranje nam mogu u privatnoj pobožnosti poslužiti i Litanije Imena Isusova iz franjevačkog molitvenika «Serafsko cvijeće», koje završavaju ovim molitvama:
«Gospodine Isuse Kriste koji si kazao: Ištite i primit ćete; tražite i naći ćete; kucajte i otvorit će vam se; daj nam, molimo te, božansku svoju ljubav da te svim srcem, ustima i djelom ljubimo i nikad te hvaliti ne prestanemo.
Daj nam, Gospodine, da se tvoga svetoga Imena bojimo i ujedno ga uvijek ljubimo, jer nikada ne prestaješ one ravnati, koje u svojoj ljubavi utvrđuješ. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
Bože, koji si preslavno ime Isusa Krista, Sina Svojega, Gospodina našega, svojim vjernima učinio preslatkim i preljubaznim, a zlim duhovima strašnim, daj, molimo te, da svi koji to Ime Isusovo na zemlji pobožno štuju svetu i slatku utjehu ovdje osjete, a ondje u nebu zadobiju vječnu radost i beskrajno blaženstvo. Po istom Kristu Gospodinu našem. Amen».

Franjo Saleški i Ime Isusovo

Biskup u Ženevi i učitelj duhovnog života sveti Franjo Saleški (1567.-1622.), kojega Crkva slavi 24. siječnja, započinjao je i završavao svoja pisma i mnoge propovijedi sa: «Vivat + Jesus!» (Živio Isus!). Isusovo se Ime za njega nije smjelo bilo kako izgovarati. Nije dosta znati da se ime Isus sastoji od dva sloga; niti je dostatno da se ime izgovara samo jezikom i ustima. «To čine i papige ali time nisu spašene! smatra Franjo Saleški. Zauzvrat ustima pristoji se utisnuti ga u srce. «Nije sve u tome da se nazivamo biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, štoviše vrijedi se zamisliti, je li naš život što ga provodimo u skladu s imenom koje nosimo!»
U sebi i na sebi nosimo jedno veliko ime. To je ime «Bog s nama». Ime je program i postaje nam imenom kojim nas se zove.: Isus. U njemu nas susreće spasenje Božje. Ime je riječ otkupljenja i spasenja. «Živio Isus» znači i «Živjela Istina!», da se na Ime Isusovo prigne svako koljeno (Fil 2,9), jer nema pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti (Dj 4,12). Prema Franji Saleškom spasenjska snaga imena je otkupiteljska riječ po kojoj ćemo ući u nebo. Vrata nebeska su ime koje nam je dano pod nebom. «Tako je započeo naš Gospodin, kad je postao Otkupitelj i Spasitelj, pošto primi ovo ime, da namiri naše dugove nikojom drugom cijenom negoli svojom dragocjenom krvlju. Na Gabrielov pozdrav bio je nazvan Isusom, što znači Spasiteljem».
Franjo Saleški naziva blaženim one, koji izgovaraju Ime pobožno i sa osjećajem duboke zahvalnosti što nas je Spasitelj otkupio svojom krvlju i trpljenjem. Ime Isus valja često u životu ponavljati i to promišljeno i brižljivo. Ime je postalo kao ime nad svakim imenom, kao miris najboljih mirodija, kao ulje razlito (Pj 1,3) koje je vječni Otac dao svome Sinu. Ime je poput balzama prikladno da liječi sve rane duše.
Čudo Božića se imenom «Isus» duboko upisuje u ljudska srca. U Isusu kuca Božje srce za nas, a Isusovo srce otkucava u našem srcu. Ako mi Boga nazivamo Imenom i ako on nas naziva imenom, počevši od našeg krštenja, onda to prema biblijskom shvaćanju znači da se uzajamno poznajemo. On nam se otada obraća svim svojim bićem i svojim Duhom želi prožimati naš život, a na nama je da mu se obraćamo u skromnosti i da ime Boga svoga ne izustimo uzalud, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo (Izl 20,7). To bi uz krivo svjedočanstvo i bogopsovku moglo uključivati i magijsku uporabu Božjeg imena, a to je Ime sveto.

IMPRESSUM

LJUDIMA PRIJATELJ - Glasnik Sv. Leopolda Bogdana Mandića
Časopis za vjersku kulturu i informaciju

Nakladnik: HRVATSKA KAPUCINSKA PROVINCIJA
Centar za promicanje i štovanje svetog Leopolda B. Mandića
Uredničko vijeće: Zlatko Josip Šafarić, Miljenko Vrabec, Ante Kukavica,
Stalni suradnici: Nikola Bašnec (Zagreb)
Nikola Stanislav Novak (Dubrovnik); Suzana Peran (Zagreb); Juro Šimić (Zagreb); Dubravka Rovičanec (Zagreb); Mira Šincek (Varaždin); Stjepan Novoselec (Zagreb); Maro Jović (Dubrovnik); Anika Sačić (Varaždin)
Glavni urednik online-izdanja: Miljenko Vrabec (Split)


Kontakt: ljudima.prijatelj@gmail.com