U ZAGREBAČKOJ DUBRAVI
U subotu 26. siječnja 2008. godine s početkom u 10,30 sati mons. Vlado Košić, pomoćni biskup zagrebački, blagoslovio je novo zvono u crkvenom dvorištu župne crkve svetog Mihaela Arkanđela u zagrebačkoj Dubravi. Biskup je sa svećenicima i ministrantima krenuo procesijom iz sakristije prema zvonu, koje se u lijepom dekoru nalazilo kod ulaza u crkveno dvorište, gdje se skupio lijep broj vjernika.
Gospodina biskupa, svećenike, članove župnog zbora i sve prisutne vjernike, na početku je pozdravio župnik fra Krsto Hrženjak. Nakon toga uslijedili su uvodni obred i priprema vjernika za slavlje.
Za Službu riječi slušali smo odlomak iz knjige Brojeva, u kojemu Gospodin naređuje Mojsiju: "Napravi sebi dvije trube; napravi ih od kovana srebra. Neka ti služe za sazivanje zajednice i za pokretanje tabora. Kad se u njih zatrubi, neka se sva zajednica skupi k tebi na ulazu u Šator sastanka» (10,1-3).
Budući da je na zvonu natpis: Sv. Mihaele moli za nas!, uz pripjevni Psalam (29) sav je narod nakon svake kitice pod vodstvom zbora pjevao napjev:
Sveti Mihaele Arkanđele, brani nas u boju protiv
pakosti i zasjedama đavolovim budi zaklon!
Ovaj je napjev svojevremeno skladao drugi župnik župe svetog Mihaela pater Zvonko Pšag, koji je u Zagrebu bio župnik sedamnaest godina. Na ovu je svečanost osobno došao iz osječke zajednice, a na veliku radost svih prisutnih i sâm je sa svima pjevao svoju skladbu.
Pripjevni Psalam 29 (28), kojega smo pjevali nakon čitanja, zapravo je himna Gospodaru oluje, a podsjeća na Božju moć i slavu što obaraju Izraelove neprijatelje i osiguravaju mir Božjem narodu. Stoga psalmist na početku poziva narod:
Prinesite Gospodinu, o sinovi Božji,
prinesite Gospodinu slavu i moć!
Prinesite Gospodinu slavu njegova imena,
poklonite se Gospodinu u svetištu njegovu!
Nakon pripjevnog psalma uslijedio je blagoslov zvona blagoslovnom molitvom iz Obrednika. Zatim je biskup poškropio zvono blagoslovljenom vodom, okadio tamjanom i čekićem udario po njemu, tako su svi sudionici mogli čuti prvi zvuk. To su isto učinili član Župnog vijeća gospodin Jere Beljan i u ime donatora gospodin Mirko Cimurovski. Time je bio završen prvi dio obreda, a poslije toga majstori su odvezli zvono u samostansko dvorište, te ga podigli i postavili na određeno željezno postolje na prostoru između krovova starog i novog samostana. Biskup, svećenici, ministranti, članovi pjevačkog zbora i svi vjernici uputili su se zatim u crkvu na euharistijsko slavlje.
Nakon Evanđelja biskup Košić je u svojoj propovijedi naglasio značenje zvona za vjernike. Zvono je povezano sa životom naroda Božjeg, jer njegova zvonjava označava vrijeme molitve, skuplja vjernike na bogoslužje i upozorava ih na značajnije događaje u njihovu životu. To mogu biti radosni događaji u župi, kao što su nedjeljna i blagdanska okupljanja na svetoj misi te pojedine svečanosti, ali isto tako zvono pogađa pojedine vjernike s bolom, kada se npr. moraju rastati od svojih najmilijih. No i u takvim događajima zvono pobuđuje u nama nadu u vječnost, za koju smo stvoreni. Kada čujemo zvono, sjetimo se da smo jedna obitelj, čiji članovi svojom vjerom u Krista znaju dijeliti radosti i boli, naglasio je biskup.
U prigodnim molitvama vjernika na kraju je bio zaziv:
Za naše župljane: da se na zvuk zvona redovito odazivaju na bogoslužje!
Za vrijeme prinošenja darova, mješoviti župni zbor otpjevao je prigodnu pjesmu u čast Blaženoj Djevici Mariji «S metalnim zvukom». Riječi je napisao Augustin Đermati, a za četveroglasni mješoviti zbor uglazbio ju je već spomenuti fra Zvonimir Pšag. Ovdje donosimo riječi prve kitice:
S metalnim zvukom vitkih zvonika,
uzbudi srca večernji «Ave».
Tad brojno mnoštvo poklonika
u zamisli Njena svetog lika,
pozdrave šalje otkrite glave.
O Ti najljepša od sviju žena,
Ave Maria, gratia plena!
Crkva svetog Mihaela na ovoj je svečanosti bila puna vjernika, koji su zdušno sudjelovali u bogoslužju i gotovo svi pristupili svetoj pričesti. Do kraja mise, neposredno prije završnog misnog blagoslova, zvono je već bilo postavljeno, te su svi sudionici nekoliko trenutaka slušali njegov ugodni zvuk. Župnik fra Krsto zahvalio je biskupu Košiću što se rado odazvao i predvodio ovu divnu svečanost. Zahvalivši zatim svim svećenicima iz Remetskog dekanata te kapucinskoj braći iz Rijeke i Splita, na osobit je način zahvalio fra Zvonimiru Pšagu, čije su se dvije skladbe pjevale na ovoj svečanosti. Župnikova zahvala završila je spontanim pljeskom svih sudionika i velikom radošću patra Zvonka, kako ga svi od milja i danas zovu.Zvono su počeli lijevati 7. prosinca 2007. godine u firmi Grassmayr u Innsbrucku (Austrija), a teško je 162 kilograma. U Zagreb je stiglo krajem prosinca 2007. godine, a sredinom siječnja je iz carinarnice dovezeno u crkvu i bilo je postavljeno u neposrednu blizinu krstionice, tako da su ga do dana blagoslova mogli izbliza pogledati svi vjernici.
Željeznu konstrukciju za zvono izradili su majstori iz Novog Marofa pod vodstvom Ivana Bosilja i na dan blagoslova postavili ga na radost svih župljana. Zvona se poput živih bića uvlače u našu svagdašnjicu i prate nas od rođenja do smrti i važno je prepoznati što nam govore, rekao je Ivan Bosilj.
Poslije svete mise, koja je ujedno bila zahvala Bogu za učinjene radove (podno grijanje i sada zvono), bilo je «narodno veselje» kako u crkvenom dvorištu tako i u samostanskoj blagovaonici. U organizaciji ovog radosnog događaja, župljani župe svetog Mihaela pokazali su veliku slogu, iz koje je za vrijeme i nakon svečanosti izvirala neposredna radost prelivena u pjesmu.
Sada, kad je od posvete zvona prošlo stanovito vrijeme, neki su se vjernici, pa i vjeroučenici, «pohvalili» da ih zvuk novog zvona potiče na zajedničku molitvu u obitelji, što oni s radošću i čine. Nadamo se da će se krug takvih molitelja u našoj župi širiti, jer zvono ne poziva vjernike samo na misu, nego ih potiče i na zajedničku molitvu u njihovim kućama. Što na temelju toga reći drugo doli: Isplatilo se!
fra Nikola Bašnec
Nema komentara:
Objavi komentar