http://www.youtube.com/watch?v=P1XdakIvhO8
http://www.youtube.com/watch?v=BkaMdkVy5p4
http://www.youtube.com/watch?v=Z4r1OwnudXo
pa potom pogledajte ova dva ponuđena video-odgovora na ove filmove (nažalost nisu prevedeni s engleskog jezika, ali ako imalo znate engleski lako ćete shvatiti objašnjenja)
3. ožujka je na Potsdamer Platz-u u Berlinu šestometarski spomen na Giordana Bruna podigla istoimena ateistična organizacija koja je time željela predstaviti "simboličan lik mlade i neovisne Europe". Unatoč golemu zanimanju medija, svega je kakvih 100-tinjak ljudi prisustvovalo njegovu otkrivanju. Kipar je njegov lik postavio naopako, čime je, nehotice, stvorio prigodu za zgodan naslov: "Ateizam stoji naopako" - glasio je naslov u jednome njemačkome dnevniku, postavljajući pitanje u kojoj je mjeri sudbina društvenoga revolucionara i bivšega dominikanca smaknuta pred 400 godina povezana sa sadašnjošću i budućnošću Europe.
Našemu je kontinentu danas poput zraka potrebna usmjerenost u bitnim životnim pitanjima. Zapadu nedostaju vrijednosti koje nisu gospodarske. Na koji bi način u toj krizi ateizam koji niječe sve što tvori identitet Europe mogao biti od pomoći? "Takva sloboda vodi u robovanje tijelu" kaže ruska misliteljica Natalija Narotschnitzkaja. "To je osobito alarmantno u suočenju s navalom nekršćanske uljudbe. Prava je sablazan ne spomenuti kršćansku tradiciju u Europskome ustavu. Riječ je o stanovitu obliku totalitarizma, kada katolički političar poput Rocca Buttiglionea ne smije reći kako Biblija homoseksualnost naziva grijehom. Nisam neprijatelj homoseksualaca. No, neću braniti Europu "gej-parada", već Europu Mocarta, Goethea i Schillera." (Frankfurter Allgemeine Zeitung, 29. 2 2008.).
Thomas Lüken je godinama bio ateist, prije no što su ga duboka osobna iskustva i opširno proučavanje doveli do vjere. Sada predaje vjeronauk u jednoj srednjoj školi u Njemačkoj. U tekstu koji slijedi raščlanjuje pojavu suvremenoga ateizma u Europi.
Uzima li ateizam maha?
Thomas Lüken
Pregledavajući police knjiga, lako možemo steći dojam kako se ateizam širi. Slučaj je to, primjerice, s knjigom Richarda Dawkinsa: The God Delusion ("Zabluda zvana Bog"), u kojoj govori o nasilnu i netolerantnu prikazu Boga u kršćanskome zapadnjačkome svijetu. Bi li kršćanin na jednak način mogao promicati knjigu suprotna naslova u ateističnim zemljama poput Sjeverne Koreje, pitamo se.
U knjizi naslova Bog nije velik Christopher Hitchens nastoji dokazati koliko vjera može biti škodljiva – ne spominjući pritom, dakako, činjenicu kako je ateistično-komunistički diktator Mao u 40 minuta pogubio ljudi koliko i inkvizicija Rimokatoličke Crkve u oko 249 godina (što je upravo nedavno izračunao Manfred Lütz).
Michel Onfray već u samome naslovu svoje knjige Ne trebamo Boga. Zašto je sada vrijeme za ateizam otkriva kako mu logika nije jača strana. Kada bi ateizam bio istinit – zašto bismo tek sada trebali postati ateisti, mjesto da smo to onda oduvijek i bili?
U Njemačkoj, ateistični pokreti (malobrojni, no uvelike popraćeni medijima) šire takozvani "Manifest evolucijskoga humanizma". Nada kako se kakvih stotinjak ateista slaže oko toga kako u budućnosti žele razviti humanističke vrijednosti, zacijelo će biti od velike pomoći nebrojenim ljudima kojima su one potrebne upravo sada.
Ako bi to uistinu trebala biti elita međunarodnoga ateizma – popis pogrješaka u razmišljanju, kružni argumenti, kao i već odavna osporeni argumenti kritike 19. stoljeća – kršćani nemaju što brinuti. Osobito s obzirom na činjenicu što misionarski stil dogmatičnih ateista počinje smetati čak i medijima koji su već tradicionalno daleko od religije.
Sve podmukliji i – čini se – očajnički pokušaji toga ateizma ka ustrajavanju na besmislenosti života nalikuju više na posljednji udarac protiv vlastite beznačajnosti, negoli na stvarno uzimanje maha.
Činjenica kako udaljenost od Boga završava očajanjem i neraspoloženjem prisutna je ne samo u velikim riznicama kršćanske duhovne literature, već također i u brojnim medicinskim studijama i statističnim podatcima. Tu dobivamo vrlo dobar pregled stanja tjelesnoga i psihološkoga zdravlja ljudi različitih svjetonazora. Ljudi koji se slažu s izjavom "Boga nema" redovito su na posljednjim mjestima. "Vjernici su tjelesno zdraviji od nevjernika. Manje su skloni psihološkim oboljenjima, neurozama i ovisnosti o drogi. Zdravije se hrane, češće uživaju u prirodi i društveniji su. Već preko 30 godina, tu povezanost između zdravlja, etičnoga ponašanja, religije i vjere dokazuje više od 200 studija provedenih diljem svijeta." (izvor: www.br-online.de/umwelt-gesundheit/sprechstunde/200312/st20031215.shtml)
Državljanima će 21. stoljeća prestati biti zanimljivo trčati za ideologijama koje ne priznaju život poslije smrti, dok je njihova slika života s ove strane obilježena besmislenošću i sve apokaliptičnijim vizijama budućnosti. Radije će slušati glasove onih što isijavaju radošću i mirom te koji su kadri ponuditi istinsku nadu – a tko to može bolje od nas kršćana?
Prijedlozi za čitanje (na njemačkome):
Thomas Lüken: Lohnt sich Atheismus? Antworten auf eine so nie gestellte Frage, ISBN: 978-3-8334-8461-2; 8, 90? http://www.lohnt-sich-atheismus.de/
Thomas Lüken je godinama bio ateist, prije no što su ga duboka osobna iskustva i opširno proučavanje doveli do vjere. Sada predaje vjeronauk u jednoj srednjoj školi u Njemačkoj. U tekstu koji slijedi raščlanjuje pojavu suvremenoga ateizma u Europi.
Uzima li ateizam maha?
Thomas Lüken
Pregledavajući police knjiga, lako možemo steći dojam kako se ateizam širi. Slučaj je to, primjerice, s knjigom Richarda Dawkinsa: The God Delusion ("Zabluda zvana Bog"), u kojoj govori o nasilnu i netolerantnu prikazu Boga u kršćanskome zapadnjačkome svijetu. Bi li kršćanin na jednak način mogao promicati knjigu suprotna naslova u ateističnim zemljama poput Sjeverne Koreje, pitamo se.U knjizi naslova Bog nije velik Christopher Hitchens nastoji dokazati koliko vjera može biti škodljiva – ne spominjući pritom, dakako, činjenicu kako je ateistično-komunistički diktator Mao u 40 minuta pogubio ljudi koliko i inkvizicija Rimokatoličke Crkve u oko 249 godina (što je upravo nedavno izračunao Manfred Lütz).
Michel Onfray već u samome naslovu svoje knjige Ne trebamo Boga. Zašto je sada vrijeme za ateizam otkriva kako mu logika nije jača strana. Kada bi ateizam bio istinit – zašto bismo tek sada trebali postati ateisti, mjesto da smo to onda oduvijek i bili?
U Njemačkoj, ateistični pokreti (malobrojni, no uvelike popraćeni medijima) šire takozvani "Manifest evolucijskoga humanizma". Nada kako se kakvih stotinjak ateista slaže oko toga kako u budućnosti žele razviti humanističke vrijednosti, zacijelo će biti od velike pomoći nebrojenim ljudima kojima su one potrebne upravo sada.
Ako bi to uistinu trebala biti elita međunarodnoga ateizma – popis pogrješaka u razmišljanju, kružni argumenti, kao i već odavna osporeni argumenti kritike 19. stoljeća – kršćani nemaju što brinuti. Osobito s obzirom na činjenicu što misionarski stil dogmatičnih ateista počinje smetati čak i medijima koji su već tradicionalno daleko od religije.
Sve podmukliji i – čini se – očajnički pokušaji toga ateizma ka ustrajavanju na besmislenosti života nalikuju više na posljednji udarac protiv vlastite beznačajnosti, negoli na stvarno uzimanje maha.
Činjenica kako udaljenost od Boga završava očajanjem i neraspoloženjem prisutna je ne samo u velikim riznicama kršćanske duhovne literature, već također i u brojnim medicinskim studijama i statističnim podatcima. Tu dobivamo vrlo dobar pregled stanja tjelesnoga i psihološkoga zdravlja ljudi različitih svjetonazora. Ljudi koji se slažu s izjavom "Boga nema" redovito su na posljednjim mjestima. "Vjernici su tjelesno zdraviji od nevjernika. Manje su skloni psihološkim oboljenjima, neurozama i ovisnosti o drogi. Zdravije se hrane, češće uživaju u prirodi i društveniji su. Već preko 30 godina, tu povezanost između zdravlja, etičnoga ponašanja, religije i vjere dokazuje više od 200 studija provedenih diljem svijeta." (izvor: www.br-online.de/umwelt-gesundheit/sprechstunde/200312/st20031215.shtml)Državljanima će 21. stoljeća prestati biti zanimljivo trčati za ideologijama koje ne priznaju život poslije smrti, dok je njihova slika života s ove strane obilježena besmislenošću i sve apokaliptičnijim vizijama budućnosti. Radije će slušati glasove onih što isijavaju radošću i mirom te koji su kadri ponuditi istinsku nadu – a tko to može bolje od nas kršćana?
Prijedlozi za čitanje (na njemačkome):
Thomas Lüken: Lohnt sich Atheismus? Antworten auf eine so nie gestellte Frage, ISBN: 978-3-8334-8461-2; 8, 90? http://www.lohnt-sich-atheismus.de/
Nema komentara:
Objavi komentar