Razgovarah sa svojom prijateljicom od 14 godina. Starija sam od nje 15 godina, ali se razumijemo. Bog mi je udijelio taj predivan dar da s lakoćom komuniciram s mladima i da mi se oni sami obrate kad ih pritisnu problemi.Tako je jednom prilikom moja mlada prijateljica podijelila sa mnom svoja razmišljanja i poteškoće. Da, nije uvijek lako slušati i često se dogodi da se preuveličava. No, kako su mladi koji me okružuju u osjetljivom razdoblju života, trudim se strpljivo ih saslušati. Dakle, jednom mi ona prizna kako misli da je meni lako jer me uvijek netko treba. Da to kod nje, nije tako i kako joj to što ima veliku kuću, ne znači ništa jer nju doma nitko ne treba i da tu nema ljubavi. Rastužio me njen zaključak. Ali istodobno mi je bilo drago što njeno srce čezne za tim vrednotama.
Pokušah joj malo „obojiti“ njezin sivi svijet; rekoh da je i ona potrebna ljudima oko sebe, da samo treba biti na raspolaganju i kako se treba čuvati malodušnosti. Još joj spomenuh kako ne treba zaboraviti da postoji Netko tko je voli uvijek i bez obzira na sve (naravno, riječ je o Isusu). Ne, nije sve odmah bilo ok, niti su s neba njenog života nestali tmurni oblaci. Ali bilo joj je lakše i vratio se osmijeh na njeno lice.
Prečesto zaboravljamo kakav je blagoslov kad smo nekome potrebni. Kad nas netko treba, izlazimo iz svog, ponekad sebičnog svijeta i otvaramo se drugima. Nadam se kako ćete se složiti da je poseban osjećaj kad znamo da smo potrebni drugima. Osjećamo se nekako drugačije, bolje jer smo svoje vrijeme poklonili i drugima.Posvijestimo si da trebamo jedni druge. Tu, 'dolje', mi smo samo u prolazu, a tako nam je teško izaći iz okvira sebičnosti i komotnosti. Pa, riskirajmo jednom i budimo tu za druge. Posebno pak budimo tu za Isusa. Kad smo s Njime, sve se isplati i nijedna pomoć bližnjemu nije bez veze ni neprimjetna. Bitno je da činimo dobro i da ne očekujemo ogromne pohvale i zahvale. Ono dobro što činimo, poklonimo Isusu i bit ćemo sretni i zadovoljni.
Na kraju ovog našeg razmišljanja, želim vam zajedno s našim sv. Leopoldom reći: »Mi smo ljudi koji idu protiv struje. Neka nas ništa ne obeshrabri, već uvijek naprijed, sa sigurnošću da Gospodin računa na sve napore i nagrađuje sve žrtve.«
Anika Sačić, Jakopovec (Turčin)
Nema komentara:
Objavi komentar